INTERVJU:Safet Halilovic, ministar civilnih poslova BiH
Razgovarao: Ruzdija ADZOVIC
 

Adzovic: “Nasa dijaspora je zabrinuta da bi mnogi u njoj,koji su dobili drzavljanstvo drugih zemalja, mogli izgubiti drzavljanstvo BiH. Koliko i a razloga za takva strahovanja?”

Halilovic: “U toku su potpisivanja sa drugim zemljama sporazuma o dvojnom drzavljanstvu. Takav sporazum je, recimo, nedavno potpisan sa Svedskom za 65.000 drzavljana BiH i taj je problem rijesen. U toku su pregovori i sa nekim drugim zemljama. Do isteka roka da se to pitanje rijesi ima jos osam ili devet godina.”

 

Komentar: Zakljucivanje bilataralnog ugovora sa Svedskom je samo pogorsalo ovaj problem.  Neophodno je zaustaviti sve inicijative za potpisivanje bilateralnih ugovora sa drugim državama dok se Clan 17 Zakona ne ukine, te takodjer zaustaviti ratifikovanje bilateralnog ugovora sa Hrvatskom do tog vremena.  Takvi bilateralni ugovori nikada neće moći ni približno riješiti ovaj problem jer je broj zemalja koje su spremne da stupe u iste izuzetno mali.  Šta više, pravna analiza iznjeta u radu “Argumenti”  pokazuje da takvi ugovori uopšte nisu potrebni za rješavanje ovog pitanja, a svaki novi predstavlja opasan presedan i sve više otežava nastojanja za ukidanje Člana 17 Zakona.   

 

Takodjer, kao sto je detaljno objasnjeno u radu “Argumenti,” Odluka Visokog Predstavnika iz 2002 na koju se Ministar poziva kada kaze da za rjesavanje ovog pitanja “ima jos osam ili devet godina” nije ni privremeno riješila problem.  Naime, Odulka se odonsi samo na osobe koje su strano drzavljanstvo stekle prije 1. januara 1998, te kao takva ne rjesava gotovo nikog od stotina hiljada izbjeglica, mahom Bosnjaka.  Ta Odluka samo produžava, na dodatnih deset godina, rok predviđen “članom 39. stav 1” Zakona.  Taj Clan se odnosi samo na osobe koje su strana drzavljanstva stekla prije stupanja na snagu Zakona, odnosno prije 1. januara 1998.  Odluka niti jednim svojim dijelom ne afektira Clan 17 Zakona, koji se odnosi na osobe koje su strana drzavljanstva stekle nakon stupanja na snagu Zakona, odnosno nakon 1. januara 1998.  Gotovo svi BiH drzavljani bosnjacke nacionalnosti koji su izbjegli u inostranstvo su strana drzavljanstva poceli sticati tek nakon tog datuma.  Kao takva, Odluka izvan svog domašaja ostavlja stotine hiljada BiH državljana koji su u inostranstvo otišli pod direktnom prijetnjom smrću.  Stoga, Odluka ne predstavlja niti privremeno rješenje ovog pitanja, te se to rješenje mora naci hitnim ukidanjem Člana 17 Zakona.

 
Adzovic: “Postoje zemlje koje ne traze da se gradjani koji dobiju njihovo drzavljanstvo odricu svog maticnog drzavljanstva, poput, recimo SAD-a. Da li ce BiH to uvaziti, s obzirom da sa takvim zemljama nema potreba zakljucivati sporazume o dvojnom drzavljanstvu?”

Halilovic: “Predvidjena je jedna sveobuhvatna izmjena i dopuna Zakona o drzavljanstvu, posebno calana 18., koji govori o dvojnom drzavljanstvu, odnosno, o bilateralnim sporazumima kao uslovu za dvojno drzavljanstvo. Mi cemo nastojati i kroz ove ustavne promjene koje slijede i kroz izmjene zakona da se ti problemi rijese.”

 

Komentar: Kao sto je objasnjeno iznad, te detaljnije u radu “Argumenti,” radi se o Clanu 17, a ne 18, Zakona.  Taj Clan je neophodno sto prije staviti van snage, ali kroz hitnu parlamentarnu proceduru koristeci pravnu analizu ponudjenu u radu “Argumenti,” a ne kroz Ustavne promjene.  Naime, bio bi ogroman politicki propust dopustiti da se pitanje koje se moze rjesiti kroz zakonsku proceduru ili kroz odluku OHR-a pretvori u jedno od aduta koji ce politicarima iz manjeg entiteta sluziti za cijenkanje oko ostalih dijelova Ustava, te natjerati bosnjacku stranu na nepotrebne pogodbe na drugim poljima.  S obzirom da su pregovori o Ustavnim promjenama prakticno vec poceli, te da je vec postalo jasno da ce zahtijevati razne ustupke, neophodno je ovo pitanje ukloniti sa liste od stvari zbog kojeg bi se ustupci na drugim poljima mogli zahtijevati od bosnjacke strane.

 

Takodjer, s obzirom na neoborivost pravnih argumenta za ukidanje Clana 17 Zakona, nije  neophodno pristajati na bilo kakve ustupke koje ce politicari iz manjeg entiteta sigurno zahtijevati, a pogotovo ne na ustupke koji bi stavljali bilo kakve restrikcije na BiH drzavljane koji posjeduju drzavljanstva drzava sa kojim ne postoji bilateralni ugovor, ili ustupke koji bi takve osobe stavljali u neravnopravan polozaj sa osobama koje imaju drzavljanstva drzava sa kojima bilateralni ugovori postoje.   

 

Stoga, ovo pitanje treba sto prije pokrenuti u Parlamentu, nezavisno od Ustavnih promjena, te ga rjesiti koristeci se neoborivim pravnim argumentima koji pokazuju da Clan 17 Zakona ne samo da nije uslovljen Ustavom, vec da je pak protivan Ustavu.   

 
Adzovic: “Dakle, ako, recimo, SAD ne trazi odricanje od bh. drzavljanstva, BiH ce to po automatizmu prihvatiti, s obzirom da nema potrebe da se potpisuje sporazum o dvojnom drzavljanstvu?”

Halilovic: “Naravno.”

 

Komentar: S obzirom na cinjenicu da se ovakav odgovor ne slaze sa Clanom 17 Zakona, te da Ministar ovdje nije ponudio alternativnu interpretaciju Ustava (poput one ponudjene u radu “Argumenti”) nejasno je na osnovu cega je ponudio ovaj odgovor, te na osnovu cega ce osigurati njegovo univerzalno prihvacanje bez prethodnog ukidanja Clana 17 Zakona.  Neophodno je, stoga, sto prije pokrenuti inicijativu za stavljanje tog clana van snage, a sve prethodne tvrdnje poput gore-navedene predstavljaju nedovoljno pazljivo i ozbiljno prilazenje ovom problemu, te ga time samo jos vise pogorsavaju. 

INTERVJU: Sulejman Tihic, clan Predsjednistva BiH

Razgovarao: Ruzdija ADZOVIC

 

Adzovic: “Nasa dijaspora strahuje da bi mnogi nasi drzavljani vani mogli da izgube svoje maticno drzavljanstvo. Koliko ima razloga za takvu zabrinutost?”

Tihic: “Za sada i narednih pet-sest gosina za nasu dijasporu, kada su u pitanju drzavljanstva nase zemlje nema problema, jer je visoki predstavnik to promijenio. Mi smo se, u medjuvremenu, zakljucili, a i daljezakljucujemo ugovore o dvojnom drzavljastvu sa drugim zemljama. Mislim da u tom smislu nece biti problema, jer u vremenu koje predstoji mozemo te stvari rijesiti.”

 

Komentar: Vidjeti gornje komentare (iz intervjua sa Ministrom Halilovicem) koji ukazuju na potpunu neadekvatnost ovog odgovora. 

 

Adzovic: “Da li je to poruka nasoj dijaspori?”

Tihic: “Mozemo im poruciti da niko ko je dobio drugo drzavljanstvo nece izgubiti bh. drzavljanstvo. Ima drzava gdje nije moguce imatio dvojno drzavljastvo, a za preostale zemlje mi cemo voditi racuna da sacuvamo sve nase drzavljane.”

 

Komentar: Nejasno je na osnovu cega je Predsjednik Tihic ponudio ovaj odgovor, te na osnovu cega ce ovo obecanje sprovesti u dijelo bez prethodnog ukidanja Clana 17 Zakona.  Neophodno je, stoga, sto prije ukazati na velicinu ovog problema, te sa sto vecom hitnoscu pokrenuti inicijativu za stavljanje tog clana van snage.   

 

 

DODATNI CITATI:

U julu 2005, Mirsad Kebo, Ministar za Ljudska Prava i Izbjeglice, negirao je velicinu ovog problema u listu “Dnevni Avaz” iznoseci slijedecu tvrdnju:

 

“To bi znacilo da se BiH odrice cetvrtine svog stanovnistva.   Smatram da je ovo bez razloga preuvelicano.  Ova drzava koprca se u hiljadu i jednom problemu, a oni [Svjetski Savez Dijaspore] misle samo na sebe.  Ispred nas stoje brojne neprovedene reforme, koliko samo imamo izbjeglica koje zive u 21. stoljecu bez struje i vode, koliko sela bez puteva…Neka se malo zamisle nad ovim pitanjima.”  

 

Prije svega, Ministar je ovom tvrdnjom samo ukazao na potencijalni domet Clana 17 Zakona (da izazove odricanje BiH od cetvrtine svog stanovnistva), ne shvacajuci pri tom da je upravo taj potencijalni domet i stvarni cilj onih koji se bore protiv promjene tog clana, a sve radi sto potpunijeg ostvarenja projekta genocida i etnickog ciscenja.  Tacno je da je takav rezultat apsurdan, ali to ga ne cini nista manje mogucim s obzirom na cinjenicu da je oko cetvrtina BiH drzavljana stekla i drzavljanstvo u zemljama sa kojima ne postoje nikakve sanse za potpisivanje bilateralnih ugovora. 

 

Takodjer, Ministar ovaj problem dozivljava isuvise licno, stavljajuci svoj ego ispred interesa Bosne i Hercegovine i njenih gradjana.  Umjesto sto optuzuje one koji se bore za ukidanje Clana 17 Zakona za sebicnost, neophodno je da sto prije shvati velicinu ovog problema, te da ce isti jos vise pogorsati probleme koje on pominje – izbjeglice koje zive bez struje i vode, sela bez puteva, itd. – jer ce se BiH, ako ostane bez tolikog broja svojih drzavljana, istovremeno ostati i bez veze tih ljudi sa domovinom, a time i trajno umanjiti ili onemoguciti njihovu pomoc za njen oporavak. 

 

ZAKLJUCAK:

 

S obzirom na sve gore navedene cinjenice, neophodno je da svi bosnjacki politicari, te i sve druge osobe koje drze do svog moralnog kredibiliteta, zajednicki daju primarni prioritet rjesavanju ovog problema, koristeci se pravnom analizom ponudjenom u radu “Argumenti,” te da se Clan 17 Zakona sto hitnije kroz parlamentarnu proceduru stavi van snage.