Republika Bosna i Hercegovina

    

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA  

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH  br. 551

7. juni, 2008.

 http://republic-bosnia-herzegovina.com/ 


1.  RS TRAŽI RATIFIKACIJU DAYTONA I ODLAZAK OHR-a DA BI SE RAZDRUŽILA OD BiH
 
2.  RS traži ukidanje OHR-a, a Stranka za BiH to podržava
 
3.  SILAJDŽIĆ PONOVO IZ POTAJE POMAŽE DODIKU
 
4.  BAKIR ISTI BABO ALIJA
 
5.  U POLEMICI SA MESIĆEM DODIK JE REKAO JEDNU VELIKU ISTINU
 
6.  Vlada RS pomaže obnovu vjerskih objekata u Srebrenici
 
7.  HNZ: Dodik je nametnut BiH
 
8.  LEGALIZOVANI ČETNIČKI ORDENI, DAKLE I ČETNIČKA ZLODJELA
 
8.  PROVOCIRANJE MUSLIMANSKO-KATOLIČKIH SUKOBA
 
9.  IZETBEGOVIĆEVO PRIZNANJE DA JE UKRAO POBJEDU ARMIJI R BiH PROTIV HVO-a
 
10.  ODRŽAN 60. KONGRES EVROPE U DEN HAGU

PREGLED MEDIJA
 
11.  VEOMA DUHOVITO
 
12.  ALIJINI BISERI NA RFE


1.  RS TRAŽI RATIFIKACIJU DAYTONA I ODLAZAK OHR-a DA BI SE RAZDRUŽILA OD BiH
 
Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Milorad Živković najavio je da će u Parlamentarnoj skupštini BiH zatražiti analizu svih do sada prenesenih nadležnosti sa entiteta na nivo Bosne i Hercegovine.
 
Kazao je da se „političari u BiH moraju uozbiljiti i raditi ono za što su izabrani“, a to znači stvaranje uvjeta za odlazak OHR-a iz BiH.
 
Govoreći o provedenim i reformama koje se nalaze pred BiH, Živković je u emisiji RTRS-a rekao da je RS spremna za razgovore, za razliku od zvaničnika iz Federacije BiH, „koji se kriju iza međunarodne zajednice“.
 
Ustvrdio je i da je ozbiljna poruka političarima i potreba što skorijeg ratificiranja Dejtonskog sporazuma u Parlamentarnoj skupštini BiH, nakon čega je moguće pristupiti reformi Ustava.

Objavljeno 31.05.2008. u 17:48 (FENA)

Dr. Muhamed Borogovac


KOMENTAR: Dakle, sada smo u završnom stadiju prelaznog stanja koje se zove Daytonska BiH.  Ostalo je da se obavi još nekoliko stvari i RS postaje potpuno legalna država, koja će se onda moći razdružiti kada god to poželi.
 
Dakle, ostalo je još:

i) Da se ratifikuje Daytonski sporazum.  (Primjetimo da sada rukovodstvo RS priznaje da Dayton nije ratifikovan, tj. da je RS još uvijek ilegalna, ali da se ne plaše to priznati jer znaju da to niko neće iskoristiti protiv RS.)



ii) Da se razdruže one ZAJEDNIČKE daytonske institucije koje su naši izdajnici dogovorili umjesto JEDINSTVENIH institucija Republike BiH.  (Jedinstvene institucije R BiH se ne bi mogle razdružiti nego bi garantovale jedinstvenu državu BiH, i zato su ih izdajnici sistematski ukidali tokom daytonske BiH). 

iii) Da ode OHR, što bi značilo da je Dayton proveden do kraja i da je novonastalo stanje ujedno i legalno i kao takvo trajno rješenje. 
 
Upravo ove tri stvari RS traži u gornjem članku.  Svi znamo da im se to ne smije dati, ali također znamo da će naši izdajnici naći načina da im sve to daju, dok će na riječima biti veliki patrioti i muslimani. 

M. B. 

2. RS traži ukidanje OHR-a, a Stranka za BiH to podržava

21.05.2008. 18:33

Šef Kluba poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Narodnoj skupštini RS Željko Mirjanić rekao je da u BiH, poslije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, više nema potrebe za OHR-om. Potpisivanje Sporazuma, rekao je Mirjanić novinarima u Banjaluci, znači priznanje BiH da je sposobna da sama odredi svoj put na osnovu evropskih standarda i kriterijuma.

Šef Kluba poslanika Stranke za BiH u Narodnoj skupštini RS Muharem Murselović smatra da je potrebno da u dogledno vrijeme OHR preraste u kancelariju specijalnog predstavnika EU, ali da taj proces ne treba forsirati. "Mislim da samo nedobronamjerni, naivni ili oni koji ne žele dobro BiH pokušavaju da taj proces ubrzaju", rekao je Murselović novinarima u Banjaluci.

Predsjednik Socijalističke partije (SP) Petar Ðokić rekao je da ova stranka podržava inicijativu da se misija OHR-a transformiše u misiju specijalnog predstavnika EU za BiH, jer je uvjeren da su vlasti u BiH sposobne da upravljaju zemljom. (ONASA)


3. SILAJDŽIĆ PONOVO IZ POTAJE POMAŽE DODIKU

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

Neka nikoga ne zavara ovo što u prethodnoj vijesti Silajdžićeva stranka traži da OHR bude zamijenjen nekim specijalnim predstavnikom EU. To je pravljenje veresije od gotovine. U suštini ovim prijedlogom Silajdžićeva stranka podržava inicijativu iz RS da treba da ide OHR, što znači totalnu legalizaciju statusa qvo.

Kada se jednom ukine OHR, onda je veliko pitanje kolike će nadležnosti dobiti taj "Evropski specijalni predstavnik", ako bi i bio ikada postavljen. Da li će se npr. Rusi ili Srbi složiti da i on ima Bonske ovlasti? Sigurno da neće.

Neka niko ne misli da bi ovako važnu podvalu smio iznijeti neki lokalni političar SBiH kao što je Muharem Murselović, a da iza toga ne stoji Silajdžić lično. Zar nije Alija gurao ostale, npr. Šaćirbegovića, Halilovića itd., da predlažu i potpisuju izdajničke dokumente, jer važno je sačuvati mozak izdaje neokaljan.

Po svojoj prirodi ovo je ista vrsta prevare koju je Alija izveo kada je došao u New York poslije Američkog skidanja embarga na oružje Armiji RBiH i kazao: "Nama ne treba ravnoteža naoružanja na višem nivou, naoružavanjem Bošnjaka, nego na nižem, razoružavanjem Srba." Američki senatori su do tada dvije godine vodili političku borbu da skinu ¨Arms embargo¨ Armiji RBiH, da dobiju pare za oružje, da obezbjede dvotrećinsku većinu u senatu kojom su onemogućili Clintonov veto, a onda Alija od te gotovine napravi veresiju, tražeći nešto sasvim drugo. Dakle, Alija tada odbaci skidanje embarga i zatraži od istih ljudi da počnu ispočetka da se bore ponovo u Američkim institucijama za nešto sasvim drugo. Tada su Američki senatori shvatili da je tačno ono što im govori administracija (Clinton i Christopher) da i "Bosanci žele podjelu", i tada su pristali da učestvuju u daytonskoj podjeli BiH.

Ovim što Silajdžić traži odlazak OHR-a, on jasno daje do znanja da su Bosanci i danas zadovoljni sa legalizacijom podjele države. Pitanje je samo dana kada će Evropa i Amerika totalno dići ruke od bilo kakve države BiH, ako ne zaustavimo Silajdžića u njegovim lukavim podvalama državi BiH.



4. BAKIR ISTI BABO ALIJA

BH štampa je ovih dana prenosila skandalozne Dodikove izjave u Zagrebu i Mesićeve odgovore.

Jedna od Dodikovih izjava koja je izazvala kontroverzu je njegovo poređenje "etničkog čišćenja" Srba u Hrvatskoj sa etničkim čišćenjem Bošnjaka i Hrvata iz RS. Međutim, razlika je ogromna. Srpska policija je i u "Srpskoj Republici Krajina" u Hrvatskoj i u "Republici Srpskoj" u BiH dolazila na vrata ljudima i vodila ih u koncentracione logore ili im davala nalog da napuste imovinu u roku od par sati i da predaju novce i zlato itd. Tako nešto se nije događalo Srbima u krajevima Hrvatske i BiH koji su bili pod jurisdikcijom legalnih Hrvatskih ili BH vlasti.

U kasnijem razvoju događaja kada je Hrvatska Vojska oslobađala Hrvatsku, Srbi su bježali sa "svojom vojskom". To je ipak drukčije nego kada predstavnici vlasti dolaze civilima na vrata i vode ih.

Međutim, najveću kontroverzu su izazvale Dodikove izjave kako je Bosna i Hercegovina nametnuta Republici Srpskoj i kako BiH nije trajna, a RS jeste itd.

"Bošnjački" lideri su se osjetili prozvanim da reaguju, ali su to oni uradili na način da zataškaju aferu. Prema ¨Avazu¨, u reakciji na istup premijera RS Dodika, Bakir Izetbegović kaže da to "nije ništa novo od Dodika, ali je sreća da ono što, na kraju krajeva, Dodik uradi i nije tako loše kao što su njegove riječi". Smatra da bi postalo opasno kada bi Dodikovi postupci počeli pratiti te riječi, ali Izetbegović ne misli da bi se to moglo i dogoditi.

- To je za sada samo njegova retorika. On puno priča i prijeti, ali na kraju radi stvari koje jačaju BiH, jer čak i ekonomski oporavak tog dijela BiH ide u prilog BiH.

I Silajdžić je reagovao, slijedećim riječima: "Ovi ataci, stoga, još jednom potvrđuju neophodnost daljeg angažmana međunarodne zajednice u BiH, jer nagovještavaju opasnost da iz retorike prerastu u konkretne poteze u slučaju preranog odlaska OHR-a", kaže se u Silajdžićevom saopćenju.

Dakle, i Izetbegović i Silajdžić na isti način umanjuju značaj Dodikovih izjava, tako što to nazivaju samo praznom retorikom, bez konkretnih djela.

Međutim, još i prije zagrebačke epizode, Dodik, Vasić i ostali lideri RS-a, osokoljeni legalizacijom četničke policije i čitavim nizom ostalih uspjeha u institucijama daytonske BiH, javno govore kako će njima “nametnuta” Bosna i Hercegovina vjerovatno nestati u narednih desetak godina, a kako će RS ostati kao nezavisna država itd. Govor o usvojenim zakonima kojima su legalizovani razni aspekti RS nije prazna retorika, nego konstatovanje činjenica.

To je ustvari na neki način repriza 1992, kada je Karadžić govorio da će nestati Republika BiH i bošnjački narod. Jedina razlika je što sada četnici ne moraju da prijete ratom, jer sada RS ima gotovo sve papire da četnici mogu postići svoj cilj, razbiti BiH, a da ih niko ne može ni ratom spriječiti.

Isto kao što se Alija verbalno suprotstavio Karadžiću, a djelima mu pomogao, tako se i danas Silajdžić i Bakir Izetbegović verbalno suprotstavljaju Dodiku, dok mu također pomažu da dođe do cilja. Dodik ne bi mogao bez njih ništa i bio bi samo klovn kojemu se narod smije, da mu SDA i SBiH nisu dopustile da prođe čitav niz zakona kojima se jača RS i razbija BiH (Policijski zakoni, Zakon od državnoj pravoslavnoj crkvi, Zakon o imovini kojim se državna imovina prevodi u entitetsku, Zakon o upotrebi imena Bosne i Hercegovine).

Mada su za vrijeme Dodika svi ovi katastrofalni zakoni glatko usvojeni, nama Bakir Izetbegović i Haris Silajdžić bacaju prašinu u oči nazivajući Dodikov učinak samo praznom retorikom. Međutim, usvajanje ovako važnih zakona je ogroman učinak za RS. Nije mogao više učiniti, nego što je učinio! Istina, manje je tu Dodik zaslužan, a više SDA i SBiH koji su mu usvajanjem ovih zakona omogućili da ovo što Dodik govori više nije “retorika”, nego je utemeljeno u činjenicama da je RS zaista gotovo legalizovana, a da je BiH na rubu nestanka.

Nama ustvari Bakir Izetbegović prosipa iste one infantilne prevare, koje je Alija toliko puta koristio. Pri tome on svjesno računa na političku nepismenost i naivnost Bošnjaka.

Dr. Muhamed Borogovac



5. U POLEMICI SA MESIĆEM DODIK JE REKAO JEDNU VELIKU ISTINU

"Alija Izetbegović, tada predsjednik ratnog Predsjedništva BiH, i Franjo Tuđman potpisali su poznati splitski dogovor u kojem su dogovorili humano preseljenje naroda i zar to možda nije neka vrsta etničkog čišćenja", upitao je Dodik i dodao da o tome mogu da govore činjenice, te da on ovim ne pokušava da prikaže neku političku borbu, već samo činjenice.

Objavljeno 03.06.2008. u 14:41 (FENA)



6. Vlada RS pomaže obnovu vjerskih objekata u Srebrenici

Miladin Dragićević, koordinator Vlade RS-a za Srebrenicu, uručio je u petak 36 metara kubnih rezane građe za pokrivanje i uređenje manastirskog konaka u Sasama kod Srebrenice.

Prilikom predaje donacije, Dragićević je rekao da je Vlada RS-a, u okviru podrške održivom povratku, odlučila da pomogne i obnovu porušenih vjerskih objekata.

Obnova manastira u Sasama, jednog od najstarijih u BiH (izgrađen u XIII stoljeću), počela je 2002. godine, kada je u Srebrenici bilo sjedište mitropolije.

Kroz program Vlade RS-a za oporavak Srebrenice u ovoj godini će se asfaltirati i put do sela Sase.

Objavljeno 31.05.2008. u 11:18 (FENA)


KOMENTAR: Evo zbog ovih "para" obećanih od Dodika, Silajdžića, Tihića, Lagumdžije i Željka Komšića, su Srebreničani odustali od izdvajanja iz RS poslije presude za genocid u Srebrenici.



7. HNZ: Dodik je nametnut BiH

Hrvatska narodna zajednica smatra stavove Milorada Dodika, izrečene u Zagrebu, sramotnima i neprihvatljivima. . .

Milorad Dodik je izrečenim stavovima kompromitirao prije svega samoga sebe, zatim instituciju kojoj je na čelu, a na koncu i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, navodi se u HNZ-ovom priopćenju za javnost.

HNZ vjeruje da je bilo kakva suradnja hrvatskih političkih predstavnika iz BiH s Dodikom i strankom kojoj je na čelu, politički i moralno nedopustiva, dok god on u svojim stavovima omalovažava identitet Bosne i Hercegovine, te tako jasno krši daytonske propise o zabrani širenja netrpeljivosti, što bi visoki predstavnik trebao sankcionirati.

02.06.2008. 15:01 (FENA)



8. LEGALIZOVANI ČETNIČKI ORDENI, DAKLE I ČETNIČKA ZLODJELA

Predstavnički dom Parlamenta BiH odbio je juče da se u dnevni red zasjedanja uvrsti i tačka pod nazivom "Informacija o odlikovanjima i priznanjima koja je od 1992. do 1995. godine uručio najtraženiji ratni zločinac Radovan Karadžić". To je predložio poslanik Denis Bećirović. Protiv je bilo 14 poslanika, 11 je bilo za, a njih 11 bilo je suzdržano. Nije glasalo pet poslanika iako su prisustvovali sjednici.

Na ovaj način, priznao to neko ili ne, ordeni i odlikovanja koje je dodjeljivao ratni zločinac u bjegstvu Radovan Karadžić su legalizovani. Logično bi bilo da je o tim ordenima Parlament Bosne i Hercegovine zauzeo svoj stav i poništio ih na što ima pravo sa obzirom da je odluka entitetska - tokom srpsko-crnogorske agresije na BiH donijela je Narodna skupština Republike Srpske, komentarisali su jučer poslanici koji su glasali za uvrštavanje te tačke u dnevni red zasjedanja.

Treba posebno naglasiti da se niko od 180 onih koje je Karadžić odlikovao kao svoje najviđenije borce, nije odrekao ordena!

Karadžić je odlikovanja uručio na svečanoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske koja je održana 9. januara 1994. godine. Inače, Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Srpske, koga je 27. aprila 1993. potpisao Karadžić, važi i danas u tom entitetu!

Ordenom RS sa ogrlicom odlikovani su patrijarh Pavle i Slobodan Milošević.

Ordenom RS sa lentom odlikovani su Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Vojislav Maksimović, Jovan Rašković i Radovan Karadžić.

Pored ovih, postoje još i Orden Nemanjića i Orden Njegoša. Svi oni primili su ordene iz ruku ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Zanimljivo je da je među onima koje je Radovan Karadžić odlikovao svojim ukazom i Milorad Dodik, aktuelni predsjednik SNSD-a i premijer Republike Srpske. On je za zasluge dobio orden Nemanjića.

Karadžić je ordenom Njegoša drugog reda odlikovao i Vitomira Popovića, aktuelnog kandidata za ombudsmena BiH.

List "San" je saznao kako su poslanici Predstavničkog doma jučer pojedinačno glasali o prijedlogu da se u dnevni red uvrsti tačka pod nazivom "Informacija o odlikovanjima i priznanjima koja je od 1992. do 1995. uručio najtraženiji ratni zločinac Radovan Karadžić":

SUZDRŽANI: Bakir Izetbegović, Sead Jamakosmanović, Bajazit Jašarević, Šemsudin Mehmedović, Husein Nanić, Ekrem Ajanović, Sadik Bahtić, Mehmed Suljkanović, Velimir Jukić, Slavko Matić, Martin Raguž.

PROTIV: Niko Lozanćić, Milorad Živković, Slavko Jovićić, Milica Marković, Drago Kalabić, Lazar Prodanović, Snježana Rajilić, Jovan Todorović, Momčilo Novaković, Savo Erić, Mirko Okolić, Vinko Zorić, Hadži Jovan Mitrović.

ZA: Sadik Ahmetović, Šefik Džaferović, Halid Genjac, Salko Sokolović, Adem Huskić, Remzija Kadrić, Denis Bećirović, Selim Bešlagić, Jozo Križanović, Mirjana Malić, Rifat Dolić.

NISU GLASALI: Beriz Belkić, Azra Hadžiahmetović, Azra Alajbegović, Sefer Halilović, Jerko Ivanković-Lijanović.

Jučerašnjoj sjednici prisustvovali su svi poslanici, dakle i oni koji nisu glasali.

Zasjedanju jedino nije prisustvovao Zlatko Lagumdžija koji je u Saudijskoj Arabiji.

Izvor: SAN
---

KOMENTAR: Parlament BiH u kojem su nedavno bez problema verifikovani nekolicina izdajničkih zakona na štetu Bosne, dobio je priliku od časnih pojedinaca, da se uklone odlikovanja ratnoga zločinca Radovana Karadžića, da se time eliminiše bar za "jotu" nešto što je na sramotu Republike Bosne i Hercegovine.

Naravno, kao i do sada, četnički pritajeni agenti, izdajnici vlastitog naroda od kojeg još uvijek jedu hljeb, nisu dali da se ova "odlikovanja" stave van zakonske snage.

Naravno uradili su to perfidno, znalački, onako kako to špijuni rade: suzdržali su se od glasanja i time prevagnuli na vagi koja je pokazala rezultat u korist naših dželata-četnika.

AFERIM Izetbegoviću mlađi! Mi smo znali ko si ti i da "iver neće daleko od klade"; da ćeš opet, baš kao i nedavno, "glasati" izdajnički.

Tvoja izjava za medije o tome da se Kosovo ne treba priznati kao nezavisna država od strane BiH, i sve riječi koje si uzeo iz usta srpskih šovinista, sada su utvrđene kroz legalizaciju ordenja koje je ratni zločinac Radovan Karadžić dodijelio za uništavanje i klanje bosanske nejači.

Nisi ni mogao glasati drugačije, jer ukinuo bi orden Miloradu Dodiku, tvom šefu, pa bi se našao u situaciji "Ni kud majci, ni kud u djevere".

Još samo, Bakire, da malo pustiš bradu duže i da je koji put iza obroka ne opereš, pa će biti pun pogodak, baš kao i korpa tvoje izdaje u korist takozvane RS.

Ovim glasanjem se opet, po ko zna koji put, dokazuje da je Stranka za BiH upravo Stranka za RS i da je leglo izdajničke gamadi isto kao i Srpska Demokratska Stranka, SDA.

Primjetimo da su neki od glavnih izdajnika po pitanju policijskih zakona npr. Šefik Džaferović i Adem Huskić, sada dobili ulogu da glasaju "patriotski". Drugi put će se promijeniti uloge, pa će neki drugi dobiti priliku da glasaju patriotski, ali će uvijek biti dovoljan broj "bošnjačkih" glasova uz Srbe, da bi uvijek četnički interes imao većinu glasova.

Vas ima premnogo, "bre", pa nije ni čudo što svakim danom takozvana "RS" jača, a BiH slabi.

Maske su vam spale: vaša lica i tvoja masna brada Bakire Izetbegoviću, sinu Alije grobara Republike BiH, su vidljiva narodu. Narod samo treba sada da vas poveže, stjera s vlasti, pozatvara, da vas više naše oči ne gledaju i uši ne slušaju!!!

Vrlo je interesantno da se i Sefer Halilović lijepo uklopio u to društvo, jer važan je komoditet, zašto bi se on izlagao sekiraciji. Tragično je, ali istinito, da građanin Bosne i Hercegovine kojem je stalo do očuvanja države, nema više za koga glasati među Bošnjacima.

Abdulah M.



8. PROVOCIRANJE MUSLIMANSKO-KATOLIČKIH SUKOBA

Autor: Sven Rustempašić

Sarajevo, 7. juni, 2008. -- Najveći interes velikosrpskog, četničkog projekta je rat između dvije države, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Taj rat su patrioti RBiH, poglavito oni iz redova bošnjačkog naroda, 1991. godine odbacili kada su odbili da stupe u redove JNA i krenu u rat protiv Republike Hrvatske, i ne samo to nego se u izvjesnom broju aktivno priključili obrani RH, a najkonkretnije pomogli Hrvatskoj kada su marta 1992. godine glasali za samostalnost i traženje internacionalnog priznanja Republike BiH. Ali, znamo da je i pored toga Tuđmanova Hrvatska pristupila projektu podjele RBiH, prema dobro poznatom scenariju iz Karađorđeva.

Tuđman je bio jedini među predratnim hrvatskim liderima koji je smatrao da su historijske granice Jugoslovenskih država, a koje su bile potvrđene i na AVNOJ-u, nelogične, i da ih treba mijenjati da bi se dobile "prirodne" etničke granice. Zato ga je Tito svojevremeno strpao u zatvor. Srbi su znali da su internacionalni zakoni koji priznaju legalne (AVNOJ-evske) granice najveća prepreka širenju velike Srbije. Zato su Srbi toliko mrzili Tita. Vjerovatno je upravo zbog njegove spremnosti da se mijenjaju AVNOJ-ske granice Hrvatske i BiH, Tuđman imao zakulisnu podršku Srpskih obavještajnih službi koje su mu omogućile da na kraju ostane jedini neprikosnoveni lider Hrvata. Znamo da je Tuđman sukladno svojim uvjerenjima u više navrata pristajao na razne planove po kojima se osniva "Srpska Republika Krajina" u Hrvatskoj, ali su nezajažljivost lokalnih Srba i patriotizam Hrvatskih generala doveli do Oluje kojom su spasene AVNOJ-ske granice Hrvatske. Tuđmanova želja da kreira etničke granice na Balkanu ga je odvela u agresiju na RBiH dok je još trećina Hrvatske bila okupirana od četnika, što najbolje dokazuje da on nije imao ništa ni protiv etničkih srpskih granica na račun Hrvatske.

I danas su primjetni veliki napori velikosrpskog projekta i njegovih jataka u bošnjačkom liderstvu, kao i njihovih internacionalnih sponzora -- da se što više zakuha konfrontacija dva naroda, Bošnjaka i Hrvata, i posebno dvije vjere, islama i katoličanstva. Taj rat podržavaju ne samo velikosrpske snage u BiH, nego i anglocionističke snage radi širih svjetskih strateških interesa. Upravo sa te tačke gledišta treba posmatrati napore da se od nekoliko pripadnika sekte selefija, poznatih i kao vehabija, pokuša lažnim svjedočenjima i podmetnutim nazovi-dokazima, konstruirati tobožnja ¨grupa¨ koja je ¨namjeravala rušiti katoličke crkve¨ itd. O tome je pisano u Glasniku od 31. maja, 2008. citatom iz hudbe Nezima Halilovića Muderisa, iz džamije na Alipašinom polju u Sarajevu, a riječ je o Rijadu Rustempašiću, Muhamedu Meci, Abdulahu Handžiću i Edisu Veliću.

Na svu sreću, kako tvrdi ef. Halilović, a kako je ustanovio i Sud, posrijedi je podvala, a to ponavlja i novi broj magazina SAFF koji ujedno opisuje izvjesnog vehabiju Nihada Ćosića, na kojega novinari sumnjaju da bi mogao biti agent-provokator instruiran da lažno svjedoči i podmeće krivicu optuženim Bošnjacima. Naime, taj Nihad Ćosić je, prema navodima SAFF-a, javno govorio da je učestvovao u borbama na strani ¨Al-Kaide¨, ali i dalje se slobodno šeta po BiH.

Doista bi bila velika glupost tih Bošnjaka selefija kada bi planirali ili izvodili neka teroristička djela, jer su ona apsolutno kontraproduktivna po interes BiH, a pogotovo bošnjačkog naroda i muslimana. Dodatna glupost tih vehabija bi bila ako ne bi razumjeli da su svaki kvadratni metar BiH, svaka telefonska linija, svaka pora života u BiH, maksimalno nadgledani od strane ostataka UDBA-e i KOS-a, koji apsolutno kontrolišu bošnjački dio vlasti u daytonskoj BiH, a dijelom i hrvatski. Na svu sreću, ovaj pokušaj podmetanja kukavičjeg jajeta grupi muslimana, nije uspio, ali to ne znači da neće biti još nastojanja da se prave ovakve akcije od strane neprijatelja BiH, bošnjačkog naroda i muslimana.

Imajmo na umu da je ogromna propagandna šteta nanesena jer je vijest o "teroristima" obišla svijet, a kada je dokazana njihova nevinost, demanti nije objavljen na isti način.



9. IZETBEGOVIĆEVO PRIZNANJE DA JE UKRAO POBJEDU ARMIJI R BiH PROTIV HVO-A

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

Naiđoh na Izetbegovićev intervju za RFE. To je još jedan od Izetbegovićevih bisera. Ja sam ga odmah spasio dok ga nisu izbrisali sa web stranice RFE; vidite link na kraju Glasnika.

Novinar Nenad Pajić postavlja Izetbegoviću mnoga ključna pitanja, tj. pita ga o situacijama koje mnogi u BiH i u svijetu smatraju Izetbegovićevim direktnim izdajama. On se tu opravdava, onako kako je najbolje mogao sa obzirom da to zaista jesu bile izdaje naroda i države. Ta njegova opravdanja možda piju vode kod njegovih naivnih sljedbenika iz sarajevskih mahala. Međutim, imajmo na umu da će Izetbetgovićevo djelo u istoriji ocjenjivati neki malo pametniji ljudi od prosječnog Alijinog sljedbenika. E, tu je Alija u škripcu. Tada njegova mahalaška odbrana nije ništa drugo nego direktno priznanje izdaje.

Nemamo previše prostora u Glasniku, pa evo samo jednog primjera, gdje on direktno priznaje da je spriječio Armiju Republike BiH da pobjedom završi rat protiv HVO-a, citiram.

RFE (Nenad Pejić): Rekli ste mi u pripremi ovog razgovora da je Armija Bosne i Hercegovine mogla da uđe u Vitez koji je bio pod kontrolom hrvatske komponente.

IZETBEGOVIĆ: Vitez je druga situacija (od Srebrenice). Tu je koncentracija Armije bila puno veća. Naša nadmoć u Srednjoj Bosni je bila izrazita, što nije bio slučaj sa graničnim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao što su Srebrenica, Foča, Višegrad, Goražde i tako dalje, podrinjski dijelovi. Situacija u Srednjoj Bosni je bila drugačija, bila je potpuno u našu korist i mi smo pritiskivali Vitez dugo vremena. Ja sam se, iskreno rečeno, pribojavao ulaska naših trupa u Vitez i bio sam veoma obradovan kada je kriza bila na vrhuncu i kada je pad Viteza bio skoro izvjestan i kad je moja najveća briga bila šta će se dogoditi, jer vi ne možete kontrolirati trupe koje mjesec dana opsjedaju grad i imaju velike gubitke i smatraju da su one legalne trupe, kao što su i bile, a da su ove druge ilegalne. Vi ne možete znati šta će se dogoditi u gradu gdje je bilo nekoliko hiljada civila. Ja sam se, iskreno govoreći, toga plašio. Kad je kriza bila na vrhuncu, Tuđman me pozvao i ponudio pregovore. Ja sam to odmah prihvatio i zatražio da se obustave akcije oko Viteza. Došlo je do onog Washingtonskog dogovora, do primirja i tako dalje. To je bio početak mira između HVO-a i Armije Bosne i Hercegovine. - Kraj citata

KOMENTAR: Dakle, Alija priznaje da je na Tuđmanov poziv spriječio Armiju Republike BiH da oslobodi Vitez, tj. i Srednju Bosnu. On to opravdava time što ga je bilo strah da će Armija počiniti zločine. Pa gdje je Armija počinila neke velike zločine poslije oslobođenja? Bilo je manjih zločina, i možda bi se i dogodio neki zločin, ali da li je trebalo žrtvovati državu zbog jednog relativno malog rizika. Naime, zar on kao predsjednik države i komandant Armije nije mogao spriječiti moguće zločine, tako što bi sazvao komandante i zaprijetio da niko ne smije ništa nažao uraditi ni zarobljenom vojniku ni civilu prilikom ulaska u Vitez?

Umjesto toga, Alija tu pobjedu Armije Republike BiH pretvara u kraj Republike BiH. Naime, Washingtonskim sporazumom je prvi puta razbijena Republika BiH. Tu su Bošnjaci i Hrvati odradili stvar za Karadžića, ne čekajući čak ni njegov potpis. Tu su Bošnjaci i Hrvati učinili uslugu četnicima jer su legalno, u parlamentu, gdje su imali većinu, otcijepili Federaciju od Republike BiH i ostavili prostor za RS, budući da Srbi nisu mogli legalno otcijepiti RS jer nisu imali većinu u parlamentu Republike BiH.

Osim toga, tim potezom je Alija spasio Tuđmana koji je tada bio pred padom u Zagrebu. Naime, tada su se Mesić, Manolić, Boljkovac, dakle i drugi i treći čovjek u HDZ-u, pobunili protiv Tuđmana zbog toga što je krenuo u osvajački rat u BiH, dok je još trećina Hrvatske bila okupirana. Dajući mu povoljan Washingtonski sporazum, Alija je Tuđmana pretvorio u sposobnog političara koji zna šta radi i tako ga spasio na vlasti u Zagrebu. Alija je to uradio, jer bi sa kapitulacijom HVO-a i izbacivanjem iz igre Tuđmana, bio kritično ugrožen četnički projekt podjele BiH.



10. ODRŽAN 60. KONGRES EVROPE U DEN HAGU

Nažalost na ovom Kongresu o budućnosti Evrope niko od predstavnika BiH nije bio prisutan. Pa kako da očekujemo da nas oni uvedu u Evropsku Uniju ili da sačuvaju BiH kao državu!

Jedino se na kongresu pojavio Dževad Kurić. On je jedini smogao snage da dođe tamo i kaže ono što je rekao čelnicima Evropske Unije.

O tome vidi i čitaj u njegovom pismu kojeg šaljem u prilogu.

Bas kao što pišete u Glasnicima, prema sadašnjem rukovodstvu BiH njena budućnost je zaista neizvjesna, a time nažalost i naša. Moramo tražiti prava rješenja. A to je čini mi se jedino Kongres Republike BiH.

Moramo sve učiniti da se Kongres Republike BiH pojavljuje što više u javnosti, da se taj glas čuje i nadasve poštuje. Druge alternative tamo nekoj ljigavoj vlasti kao što su Hare iliti Tihić nema.

Kemal

Slijedi Kurićev izvještaj sa Kongresa Evrope.
---

IZVJEŠTAJ SA 60. KONGRESA EVROPE U DEN HAGU (skraćena verzija)

Model Evrope koji danas poznajemo je zamišljen i utemeljen prije 60 godina u Evropi, tad već podijeljenoj “gvozdenom zavjesom” od grada Stettina na Baltiku do Trsta na Jadranu, u Evropi koja je lebdjela između velike opasnosti i velike nade, od strane najmarkantnijih ličnosti tog vremena kao što su Winston Churchill, britanski premijer i predsjedavajući i počasni predsjednik Kongresa, Konrad Adenauer, prvi kancelar Zapadne Njemačke, Harold McMillan, čuveni poslijeratni britanski konzervativni premijer i drugi.
. . .
Sadašnjem Kongresu Evrope, održanom u 23. i 24. maja 2008. u Hagu, kao i na prvom poslijeratnom Evropskom kongresu, prisustvovali su najpoznatiji evropski političari i predstavnici civilnog društva i Evropskog pokreta (EP):

- Pat Cox, predsjednik EP i bivši predsjednik Evropskog parlamenta
- Han-Gert Pottering, predsjednik Evropskog parlamenta
- Jose Manuel Barroso, predsjednik Evropske komisije,
- Janez Janša, premijer Slovenije i predsjedavajući EU i dr.

. . .

Na workshopu Politika Evrope, gdje se težišno raspravljalo o pitanjima odbrane, bezbjednosti, energije i klimatskih promjena, usprkos vladajućoj atmosferi isticanja uspjeha i samozadovoljstva, govorio sam o greškama Evrope i posebno nekih njenih zemalja i institucija prema Bosni i Hercegovini.

Rekao sam da sam proevropski raspoložen kao i većina građana Bosne i Hercegovine, ali da sam razočaran neprincipijelnom politikom Evrope prema BiH. Istakao sam da sam zapravo za Evropu, ali ne ovakvu kakva je ona sada i dosada bila prema BiH, nego za bolju, izmijenjenu i u suštini pravedniju Evropu. Obrazložio sam da je Evropa u posljednjih 16 godina napravila više kardinalnih grešaka u svojoj politici prema građanima BiH i državi BiH.

Prvo, nakon međunarodnog priznanja BiH u aprilu 1992. i početka agresije na našu zemlju, od strane UN nam je nametnut embargo na snabdijevanje oružjem, koji je Evropa neprincipijelno podržala i zastupala i zdušno provodila, a što je naš narod koštalo vise od stotinu hiljada dodatnih žrtava.

Drugo, u julu 1995. je omogućen pad zaštićene enklave Srebrenica, u kojoj je brutalno pobijeno preko deset hiljada ljudi i počinjen najteži zločin genocida na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata. Najodgovornije evropske zemlje za pad Srebrenice su Britanija i Francuska, pored Holandije kao neposrednog učesnika na terenu.

Treće, u Parizu je krajem 1995. potvrđen nametnuti Dejtonski ugovor koji predstavlja podjelu zemlje i nagradu agresoru za počinjeni genocid sa gotovo polovinom teritorije BiH.

Četvrto, po jasnoj presudi Svjetskog suda pravde od februara 2007., su Vojska i Policija RS u regionu Srebrenice počinile zločin genocida što nameće konkretne pravne obaveze svim evropskim zemljama i odgovarajućim pravnim institucijama da postupe u skladu sa odlukama ovog suda i uklone posljedice nastale izvršenjem zločina genocida.

Na kraju Skupština evropskih regija je nedavno primila RS kao svoju novu članicu, što je svojevrstan politički i pravni skandal, kao i grubo kršenje postojećih kriterija prijema, jer se RS nalazi na prostoru četiri odvojena i zasebna geografska i privredna regiona (Krajina, Posavina, Podrinje i Hercegovina) i ne može predstavljati normalan i jedinstven evropski region.

Nisam dobio nikakvu zvaničnu reakciju na ovaj govor, ali u glasanju koje je uslijedilo su srodna pitanja i ideje za buduću izgradnju i razvoj Evrope u ovom vijeku dobile maksimalan broj poena, tako da visoki rang i aktuelnost ovih pitanja i njihov prioritet u budućem djelovanju i izgradnji Evrope daje nadu za sigurniju budućnost i nama građanima BiH, kao što su:

- Nema budućnosti Evrope bez efikasne garancije temeljnih prava žena i ljudi (244 poena)
- EU treba da ima jedno mjesto u Savjetu bezbjednosti UN (139 poena)
- Nacionalni parlamenti za evropsku demokratiju (gdje se ističe uloga nacionalnih parlamenata, ali i Evropskog parlamenta) (131 poen)
- EU zajednička odbrambena politika i vojne akcije (93 poena). Premijer Slovenije Janez Janša se zalagao za jake evropske vojne snage, imajući u vidu iskustva iz nedavne prošlosti na Balkanu, ali da one ne budu konkurent postojećim snagama NATO. Frans Timmermans, holandski ministar za Evropske poslove, ističe da Evropi nije potrebna posebna vojna sila samo se postojeće vojne snage zemalja članica trebaju reorganizovati i racionalnije upotrebljavati.
- Također je pitanje klimatskih promjena, sigurnog energetskog snabdijevanja i nasljeđa dobilo visoko mjesto (228 poena).


Quentin Peel, urednik Financial Times za međunarodne poslove na prijemu mi kaže da zna sve o Bosni i da je razgovarao sa Mishom Gleniem, poznatim političkim analitičarom za Balkan, i da je i on također uvjeren da sve što je uradila Evropa u BiH je pogrešno.

Zatim me pita: - Ali, kad već optužujete Britansku vladu, šta onda kazete za Bosansku vladu i njene greške? Potvrdio sam da je i vlada BiH sa svoje strane također vukla pogrešne poteze koji su doprinijeli tragediji naroda i podjeli zemlje. On se zatim izvinuo što mora da ide da bi se pripremio za vođenje TV prenosa završnog dijela Kongresa i odlazeći se smijao. Može se samo pretpostaviti šta je taj smijeh iskusnog i izvanredno dobro obaviještenog Britanca mogao sve značiti.

U razgovoru sa Pat Coxom, predsjednikom Evropskog pokreta, primijetio sam da je skoro svaki od funkcionera Evrope, pa i on lično, govorio o potrebi širenja evropskih vrijednosti u Evropi i svijetu. Gospodin Luc van den Brande, predsjednik Komiteta regija, je naglasio da Evropa ne znači ništa bez svojih vrijednosti. Govorio je o evropskim vrijednostima na četiri nivoa: lokalnom, regionalnom, državnom i nivou cijele Unije. U vezi s tim sam pitao gospodina Pata šta je sa sistemom vrijednosti na najvišem nivou – međunarodnom, niko ga ne spominje, a taj nivo je viši od svih prethodno navedenih i po međunarodnom pravu je obavezujući, a u isti je i Evropa ugradila svoje vrijednosti i iskustva preko Bečke, Ženevske konvencije itd., te kako objašnjava činjenicu da Evropska unija ništa ne preduzima u vezi sa presudom Međunarodnog suda pravde o izvršenom zločinu genocida i zločinu protiv čovječnosti u BiH/Srebrenici. Rekao je da oba svjetska suda (Sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju) rade isključivo zahvaljujući podršci EU, a ne Amerike, te da oni bez rezerve podržavaju privođenje svih optuženih za ratne zločine sudu i njihovo procesuiranje.
. . .

Nadajmo se da će vizija Evropske unije, koju je Winston Churchill prije 60 godina ugledao kao ”iskru svjetla koje će postajati sve svjetlije i jace u srcima i svijesti ljudi” biti u cijelosti ostvarena i počinioci zla u BiH pravedno kazniti a njihovo naslijeđe zauvijek ukloniti.

Dž. Kurić


11. VEOMA DUHOVITO

http://republikabih.net/

12. ALIJINI BISERI NA RFE

http://www2.slobodnaevropa.org/svjedoci/html/Alija_Izetbegović.html