ZBOG ZAŠTITE INTERNACIONALNOG PRAVA REPUBLIKA BIH JE SAMO SUSPENDOVANA, A PRLJAV POSAO UKIDANJA JEDNE CLANICE UN PREBACEN JE U INSTITUCIJE DEJTONSKOG USTAVA.       

DA BI PRLJAV POSAO BIO BEZ POSLJEDICA ZA INSTITUCIJE UN, REPUBLIKA JE IZVUCENA IZ PODRUCJA U KOJEM SE PRIMJENJUJE PRAVO NA PODRUCJE U KOJEM SE PRIMJENJUJE DOGOVOR ŽRTVE I KRIVCA.

DOGOVOR POZNAT KAO DEJTONSKI SPORAZUM JE PROCES U KOJEM REPUBLIKA TREBA DA NESTANE NA JEDINI MOGUCI LEGALAN NACIN – DA GRAÐANI JEDNE CLANICE UN SAMI I DOBROVOLJNO IZMJENE USTAVNI SISTEM U KORIST NOVIH ENTITETA ODNOSNO REPUBLIKE SRPSKE.

DA BI TAJ PROCES USPIO, U BOSNI I HERCEGOVINI JE NA DJELU MEDIJSKI, USTAVNI, KULTURNI I EKONOMSKI PROJEKAT NAVIKAVANJA ŽRTVE DA PRIHVATI REZULTATE GENOCIDA, ŠTO JE I SAMO GENOCID ( Vizentalovo mišljenje o definiciji genocida).

NIJE TACNA “MISAO” DA “BOSNE NEMA, AKO JE SRBI I HRVATI NECE”. TACNO JE DA BOSNA MOŽE NESTATI SAMO AKO I KADA SE I BOŠNJACI SA TIME SLOŽE, KAO KONSTITUTIVNI NAROD U ZNACENJU PREMA ZADNJEM LEGALNOM USTAVU RBiH.

NEOVISNO O USPJEHU ILI NEUSPJEHU, SVI GRAÐANI KOJI ŽELE OPSTANAK RBiH MORAJU RECI “NE” PROCESU KOJI OD NJIH ŽELI DOBITI PRISTANAK DA IM SE USTAVI PRAVE GENOCIDOM.

NIKO NEMA PRAVO, U IME GRAÐANA RBiH, POSLJEDICE AGRESIJE I GENOCIDA PRIHVATITI KAO OSNOV USTAVNOG STANJA.

ZA BOŠNJAKE TO NIJE POLITICKO PITANJE, NEGO JE PITANJE OPSTANKA.