Nije tacna definicija konstitutivnosti promovirana od strane tzv.lidera Bošnjaka po kojoj “Bosne nema ako je Srbi i Hrvati nece”. Tacno je da konstitutivnost znaci: Bosne eventualno nema ako je i posljednji konstitivni narod, Bošnjaci nece. U toj cinjenici je najveca i opasnost za BiH ako Bošnjaci kažu DA, odnosno najveca snaga Bošnjaka ako kažu NE Dejtonu. Osim toga morali bi i gradjani iz zadnjeg legalnog (pred-dejtonskog) Ustava RBiH, da se izjasne da ne žele BiH da bi R.BIH kao država i stvarno – De Jure mogla nestati i u Sekretarijatu UN umjesto nje mogla legalno i konacno biti prijavljena dejtonska UNIJA RS i Federacije.

Bošnjaci nikad ne smiju nikad reci DA, da im se ustav pravi nožem. To DA je dobrovoljno nestajanje kroz pozivanje na sljedeci genocid, što je opasna i dokazana patologija mnogih bh. “velikih” muslimana, koji su svjesno ili podsvjesno pripadnici svojevrsnog državnog i etnickog srpstva. Pristanak na nestanak Republike BiH, a nastanak Republike srpske od strane navodnih “prvih muslimana” BiH, je fenomen koji se mora otvoriti za diskusiju.

Kao varijante autokefalne duhovnosti, a ne varijante državnosti BiH, postoje platforme vrha SDA “u svojoj vjeri – na svojoj zemlji”, HDZ sa trecim entitetom i naravno SDS sa “ samo jednom duhovnošæu na jednoj teritoriji”. U tom smislu, ovo prihvatanje od strane mnogih Bošnjaka i Hrvata ovog osnovnog pravoslavnog principa, smatramo da vjerske i duhovne granice u BiH nisu identicne narodnim. I u prividno nesrpskim nacionalnim strankama postoje snažni mehanizmi i osjecanja pripadnosti i potpore projektu velike Srbije.

Prepoznatljiva i danas aktuelna varijanta podaništva mnogih navodno “velikih” muslimana i katolika ili pak socijaldemokrata, ogleda se u tvrdnji “da se Dejton ne može suspendirati jer “nece Srbi pristati”. Isti sindrom pokazan je 1992 obrnutom tvrdnjom, da se Ustav Republike može mjenjati na osnovu toga što se “mora pregovarati sa onima koji pušku nose”. Takav karakter imaju i individualizacije genocida nad Bošnjacima kroz tvrdnju “nema loših naroda , imaju samo loši pojedinci”. Od istog “lidera Bošnjaka” potekla je i suprotna misao kada je njegov bošnjacki narod u pitanju - o kolektivizaciji zlocina Bošnjaka nad Srbima kroz “izvinjenje u ime Bošnjaka”.

Konzistentno tome iz krugova “multikulturnih” branitelja dejtonskog izjednacavanja krivca i žrtve tvrdi se da su agresija i genocid iz Srbije bili “ludilo”, ili da istinu tek treba dokazati na raznim komisijama za pomirenje ili da ce BiH nestati ako propadne Dejton, odnosno da BiH nastaje tek u Dejtonu, ili da je Srbija svjetska sila jer cijeli “svijet” ne želi Bosnu itd…

Eventualni bosanski program trebao bi da vidi vizije za opstanak Bosne upravo u pokušaju da se javnosti BiH objasni mehanizam po kojem je “cijeli svijet” 1992 priznao Bosnu, pa cak i povjesni i vjerski saveznici Srbije - Rusija, Francuska Engleska, Kina i Grcka. Koja je to “sila “ ucinila da se Republika BiH prizna od strane SAD !? Koja je to sila “natjerala” SAD da u maju 1992. godine da ultimatum JNA da napusti Bosnu, a koja je to sila natjerala tadašnjeg prvog “muslimana” BiH da taj ultimatum onemoguci izjavom “JNA nije agresor”?.

Da bi se odgonetnulo i zaustavilo aktuelno umiranje Bosne treba razjasniti i kako je moguce da se Golanska visoravan još uvijek – poslije 24 godine – naziva okupirana teritorija, a okupirana teritorija RBiH , clanice UN se naziva Republika srpska. Najveca svjetska sila (SAD) dvadeset i cetiri godine, za svog najveceg prijatelja na Bliskom istoku (Izrael), od jedne od toj sili najmržih zemalja, Sirije, ne može da dobije pristanak ni na dnevni red, a kamoli pregovore ili promjenu definicije Golana kao OKUPIRANE TERITORIJE, prije nego što Izrael napusti taj Golan. Odgovor je jednostavan:

Od osnivanja UN, stvari se ne rješavaju na žutim fotografijama konferencija “velikih sila” nego, postoji medjunarodno (internacionalno) pravo. Ne postoji samo onda kada ga se žrtva – zemlja clanica UN - sama odrekne. U Bosni nažalost, od školskih klupa pa do teorije anti-države vrha SDA potpuno se zapostavlja snaga medjunarodnog prava.

Elita bh. klasicara propagira sanjanje Bosne kroz žute fotografije i sanjanje sebe na tim fotografijama. U raznim Konacima, Ženevama, Dejtonima ili pak vecerama nastaju nove žute fotografije pregovora i razgovora o Bosni. Posljednje pitanje koje svi gradjani lojalni Bosni mogu postaviti sebi je; - zašto je u dejtonskim institucijama potrebno donijeti toliko zakona o prestanku važenja zakona Republike BiH, -da bi Republika BiH nestala, a Republika srpska nastala -? Odgovor je opet jednostavan – zato jer postoji Republika BiH kao pravna cinjenica koja ne može nestati u Dejtonu, nego može nestati samo u izuzetno dugom i pravno složenom procesu navodnog dobrovoljnog pristanka njenih gradjana.

Upravo taj proces ne provodi ni Karadzic ni gospodin Klajn ni Petric, ni Ashdown, nego treci konstitutivni narod ciji se pristanak po zadnjem legalnom Ustavu Republike BiH za to mora dobiti, a to su Bošnjaci.