Nije trebalo dugo čekati da se ponovi scenario iz 1992, gdje je ista ta protudržavna koalicija naručila ubistvo srpskog svata. Ovaj puta je to trebao biti bosnjački “svat”, ćije ubistvo je trebalo poslužiti da se ukine fudbalska Premijer liga i  rasturi reprezentacija RBIH, dakle još jedan u nizu udarca na državu, Republiku BIH. Računalo se i na skori sastanak bjelosvjetskij probisvjeta u Butmiru, gdje je trebalo pokazati  da hiljdugodišnja država, Republika BIH nije moguća, te na podgrijavanje straha u etničkim torovomi pred skori dolazak izborne godine. 

Kako su to režimski mediji nekoliko puta potvrdili, poslije brojnih sastanaka raznih multi-četničkih voždova od Pruda do Mostara, medju njima postoji visoki stepen saglasnosti šta treba uraditi. Njihov bilans je stavrno „impresivan“. Od 1995 do dans uspjeli su ukinuti legalni Ustav Republike BIH, služeći se najcrnjim metodama terorizma i genocida, uvesti entitesko glasanje (Alijnsa), nezakonito ukinuti himnu i zastavu Republike BIH (važi postojeća dok se ne uvede nova), sabotirati Tužbu RBIH protiv Srbije i Crne Gore, legalizovati policiju tzv. RS, koju je Svejtski Sud proglasio odgovornom za genocid, dati SPC status države u državi, oduzeti državljansvo prognanim i sprijećiti njihov povratak, sredstva obezbjeđena za povratak izbjeglica podjeliti onima koji su ih protjerali, te sa nevidjenom upornošću rade na legalizaciji još jedne srbijanske države zapadno od Drine, kroz Hays-ove i Brčanske andmane.

Jedna si jedina - Genk - 28.03.2009

No vratimo se terorizmu dejtonske vlasti. Pokušajmo rasvjetliti tačno sve šta se događalo tog nestretnog 4. oktobra, 2009, kada je ova teroristička banda ugasila još jedan mladi život, na veoma brutalan i podmukao naćin. Zločin se desio samo nekoliko dana nakon što su Dodik i Čović imali "bratski“ susret u Mostaru, izražavajući visoki stepen saglasnosti po svim "pitanjima“.

Ovlasti policije su jasno definisane zakonom. Oni mogu zaustaviti  automobil, autobus ili bilo koje drugo vozilo jedino u slučaju da imaju jasne indicije  o prekoračenju brzine, opasnoj vožnji ili nalog tužilaštva ili potjernicu, pod sumnjom da se u dotičnom vozilu nalazi osoba osumnjičena za neki od krivičnih djela iz prošlosti. Pored toga policija ima ovlasti da upotrijebi vatreno oružje jedino u slučaju da se oni sami ili oni koje imaju obavezu da štite, nalaze u stanju neposrerdne opsanisti po život ili ranjavanje. Po svim mogućim izvještajima jasno je da to nije bio slučaj 4. oktobra, kada su autobusi navijača Sarajeva bili najmanje 5 puta zaustavljani, pretresani i maltretirani od Bradine do Širokog Briga, da bi zatim silom bili izvedeni iz autobusa prije stadiona i onda natjerani da prolaze ulicama Širokog Brijega, kroz kordon nahuškanih, probranih provokatora, medju kojima je  čekao i  ubica, terorista, koji će iz (navodno) otetog policijskog pištolja izvršiti teroristićki akt ubistva nenaoružanog mladića Vedrana Puljića, te ustrijeliti još šest građana iz Sarajeva. U smišljenoj, planiranoj pucnjavi policije i ovog teroriste, u kojoj su se čuli i rafalni pucnji, povrijedjen je i jedan građanain Širokog Brijega.

Pogledajmo činjenice! Policija nije imala ovlasti da zaustavi navijače Sarajeva, osim ako im te ovlasti nije dala dejtonska (multi-četnička) vlast okupirane Republike BiH sa planom da ih izazovu i isprovociraju nerede. Pošto su bili najmanje pet puta pretresani, jasno je da navijači Sarajevi nisu mogli unjite nikakvo vatreno oružje u Široki Brijeg, što znaći da je i nesretni garđanin Širokog Brijega ustrjeljen u nogu od strane zalutalog metka, koje je policija ispaljivala  iz svog oružja. Ustanovljeno je isto tako da navijač Sarajeva, hodajući ulicama Širokog Brijega nije imao u ruci pištolj, kako to pojedini mediji izjavljuju, pozivajući se na snimke, već je držao u ruci smotani opsač da se odbrani ako ga neko napadne. Ali ti snimci jasno pokazuju upotrebu vatrenog oružja od strane vlasti, odnosno njihove policije.

Pogledajmo dalje laži, koje je dejtonska vlast plasirala preko svojih režimskih medija. Prvo, laž da je pokojni i rahmetli Vedran Puljić ubijen kamenom. Zatim notorna laž da je zbog navodno toga što je susret Velež-Zrinjski imao oznaku visokog rizika, a Sarajevo-Široki Brijeg srednjeg rizika, da je zbog toga specijalna jedinica policije obezbjeđivala taj susret. Da je to sve laž  i režirano dokaz je i to da ni navijači Zrinjskog ni Veleža nisu pet puta pretresani, niti je navijačima Zrinjskog naređeno da izađu iz autobusa i pješke prođu ulicama Mostara, kroz kordon navijača Veleža do stadiona. 

Ako je to bio susret visokog rizika, onda bi valjda takve "izvanredne mjere“ maltertiranja građana od strane vlasti trebalo očekivati u Mostaru i na tom susretu. Dalje najednom Širokobriješki „Ćelo“, ubica, nestaje bez traga i glasa, a navodni "ubica“ Oliver Knezović, za koga porodica tvrdi da nema veze sa ubistvom, nestaje bez traga iz zatvora. Vuci siti, a jedan mladi život nije na broju. Samo dvogodišnjoj djeci ova teroristička banda na vlasti može podmetnuti priču da se sve ovo desilo slučajno i da je rezultat "vjekovne mržnje“ medju gardjanima Republike BIH.

Dakle jasno se nameće zaključak da je Vedrana Puljića ubila teroristička, multi-četnička vlast okupirane Republike BIH, da je ta ista vlast pucala pištoljima, kupljenim novcima poreskih obveznika, na još sedam građana Republike BIH, sa ciljem izazivanja medju-etničkih sukoba, te ukidanja Premijer fudbalske lige i rasturanja reprezentacije Republike BIH. Upitajamo se ko je od te i takve vlasti izrazio saučešće porodici Puljić, i ko je došao na njegovu sahranu. Upitajmo se za koga to navijaju naši političari, od Dodika i Silajdžća do Čovića, Tihića, Lagumdžije i Izetbegovića. Kada i kojoj su to utakmici reprezentacije Republike BIH prisustvovali i kada i kome su čestitali pobjedu?  

Kapitalizacija nevine krvi prolivene u Širokom Brijegu odmah je krenula putem režimskih medija. Odmah je propaganda dejtonskih straža dženerala Draže krenula sa idejama ukidanja Premijer lige (čitaj svih nivoa reprezentacija Republike BiH). Legalna zastava i himna Republike BIH se više ne smije ni čuti ni vidjeti na stadionima. Sujeta Dražinih zaštitara je ogromna a namjere monstruozne. "Realnom“ politikom "korak po korak“, koja priznaje samo genocidnu realnost, treba nagovoriti glupe Bosance i Hercegovce da su im genocid, bosnocid i kulturocid sudbina. Jednom su ih nagovorili da im država nije bitna jer će im oni dati hljeba i igara. Sada, poslije svega, ostali su bez hljeba, a ako se ubrzo ne opamete ostat će i bez države i bez igara.