Poštovani gospodine Lajčak

Na dan 29. februara i 1. marta 1992. godine bio je referendum za nezavisnost u Republici Bosni i Hercegovini. Republika BiH je bila jedna od 6 republika bivše Jugoslavije, koja je tih dana tražila nezavisnost pošto je nezavisnost bila priznata od strane UN-a za Sloveniju i Hrvatsku, godinu ranije. Građani Republike Bosne i Hercegovine su glasali sa 64.4% glasova ZA nezavisnost i Bosna i Hercegovina je bila priznata od strane UN-a kao nezavisna država na dan 6. aprila 1992. godine. Isti dan režim Slobodana Miloševća je započeo otvorenu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu sa svim resursima bivše Jugoslovenske armije i paravojskom odmetnika iz BiH, predvođene ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Da vas podsjetimo da je na dan 21. maja, 2006 bio referendum u Crnoj Gori, gdje su građani Crne Gore sa samo 55.4% glasova glasali za nezavisnost, pa ipak tamo nije nikla genocidom nikakava «Republika Srpska», niti «Republika Bošnjačka».

Stvaranje tzv. Republike srpske je započelo metodama etničkog čišćenja, silovanja, genocida, koncentracionih logora i najgore vrste zločina zabilježenih u ljudskoj historiji. Umjesto pomoći Republici Bosni i Hercegovini je nametnut embargo na uvoz oružja od strane Savjeta bezbjednosti UN-a. Sav taj nezamislivi zločin bio je posmatran, i prešutno podržan od strane članica EU i Savjeta bezbjednosti UN-a. Ovih dana Udruženje Majki Srebrenice i Žepe uspjelo je podići optužnicu protiv UN-a u Haagu, zbog saučesništva u genocidu.Ta svjetska sramota je okončana poslije 3 godine u Dejtonu, gdje su zvaničnici Republike Bosne i Hercegovine bili ucjenjeni i prisiljeni da prihvate Aneks 4 Dejtonskog sporazuma kao Ustav države Bosne i Hercegovine. Prema tom Aneksu 4 najgora vrsta zločinaca i njihovih sljedbenika su nagrađeni sa skoro pola etnički očišćene teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući njima tzv. Republika srpska je kreirana, prihvaćena i priznata, što je bio poraz unutrašnjeg i internacionalnih zakona i poraz ljudske civilizacije.  S toga za nas tzv. RS nije ustavna činjenica nego genocidna tvorevina.

Poznato je i Vama da Pariški sporazum, kao finalna verzija Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma, koji se trenutno koristi kao Ustav Bosne i Hercegovine, nije nikada ratifikovan u Paramentu Republike Bosne i Hercegovine. To znači da Aneks 4 nikada nije prošao legalnu proceduru propisanu prethodnim, jedino važećim Ustavom Republike Bosne i Hercegovine. To ujedno znači da genocidna tvorevina, takozvana Republika srpska ne postoji legalno, ne postoji za 64.4% građana Republike Bosne i Hercegovine, koji su glasali za nezavisnost i zasigurno  ne postoji za sve poštene i časne ljude širom svijeta.

U Vašem nedavnom obraćanju javnosti, povodom parafiranja sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, Vi ste pohvalili lidesrtvo stranaka SNSD, PDP, SDA, SDP, HDZ, SZBiH, koji su uglavnom izdajnici i neprijatelji države Bosne i Hercegovine. Mi očekujemo od Vas da podržite široko javno mijenje, milionsku masu prevarenih i izdanih građana Republike BiH, koja se protive takvoj «ustavnoj činjenici» u šta se možete uvjeriti ako sa njima razgovarate ili ako pročitate njihove ankete i peticije (www. republikabih.net, http://www.bosona.net/pet_upis.php).   Ukoliko bi se tokom naredne rasprave o ustavnim promjenama u BiH izvršila legalizacija tzv. Republike srpske to bi značilo disoluciju Bosne i Hercegovine u skoroj budućnosti, vjerovatno novi rat i novi nepravedni svjetski poredak, u kome bi agresija i genocid bili prihvaćeni  i dobrodošli kao metodi rješavanja političkih sporova.

Zbog toga, poštovani Gospodine Lajčak, molimo Vas da preispitate još jednom Vaš odnos prema pitanju Republike BiH. Vi ste okruženi sa Gospdom Dodikom i Ivanićem, koji su sljedbenici fašističke Karadžićeve ideologije i Gospodom Silajdžićem, Lagumdžijom i Tihićem, koji su izdajnici ove države. Oni se održavaju na vlasti zahvaljujući prije svega ogromnoj svoti novca koju su opljačkali putem raznih kriminalnih privatizacija, utaje donacija poslatih RBiH za odbranu, kao i uz pomoć njihove vlastite entitetske policije i raznih obavještajnih službi susjednih zemalja i država, koje su podržavale genocid od '92 do '95. Nije bilo tako davno kada je SSSR primjenjivao istu taktiku u Vašoj domovini. Njihov osnovni motiv je zaokruživanje teritorija pod svojom vlastitom kontrolom u kojima će nastaviti nesmetano pljačku zaštičeni svojom vlastitom policijom. Dokaz za to je  slobodan i lagodan život direktnih nalogodavaca genocida Karadžića i Mladića, te oko 800 učesnika genocida u Srebrenici, zločinaca, koji su još uvijek na slobodi. Dokaz tome je puštanje iz zatvora u Foči  zločinca Radovana Stankovića, ubistvo Milana Vukelića, držanje na funkciji već «osuđenog» kriminalca Dragana Čovića,  te česte pljačke  i eksplozije od strane mafije po Sarajevu i širom BIH.

Mnogi strani političari su imali običaj izjavljivati da su Dejtonski sporazum, a time i Aneks 4 potpisali predstavnici i Bošnjačkog i Hrvatskog naroda. U odgovoru na to mi tvrdimo i znamo pouzdano da oni po tada važećem, a danas silom i genocidom suspendovanom legalnom i legitimnom Ustavu Republike BiH, nisu imali mandat da pregovaraju promjenu Ustava Republike BiH, pa prema tome taj njihov potpis je bio ilegalan. Oni su mogli pregovarati sva pitanja vezana za agresiju na RBiH, ali ne i pitanje njenog Ustava, koje ne može biti predmet pregovora ni na kakvoj međunarodnoj konferenciji, što je u slučaju Dejtona bilo direktno kršenje člana 2. Povelje UN-a, kao i člana 53 Bečke konvencije iz 1969. godine.

Građani Republike Bosne i Hercegovine ne žele pregovarati niti sa sljedbenicima Karadžićeve fašističke ideologije niti sa izdajnicima Republike BiH. Nasuprot tome, građani Republike Bosne i Hercegovine žele povratak na snagu njihovog jedinog legalnog i legitimnog Ustava Republike Bosne i Hercegovine, koji je bio na snazi do 1995. godine. Jednom kada građani Republike Bosne i Hercegovine vrate na snagu prethodni legalni i legitimni Ustav Republike Bosne i Hecegovine, stvorit će se prilika za pregovore i unapređenje istoga u smislu primjene najbolje prakse demokratije, koja će biti prihvatljiva za sve građane i sve etničke grupe u Republici Bosni i Hercegovini.

Republikabih.net tim

London, 16. 12.2007

Naš dugogodišnji kolumnista gospodin Sven Rustempašić se kandidovao za Predsjednika Liberalno Demokratske Stranke BiH 

BAKIR IZETBEGOVIĆ PREDAJE SARAJEVO 
Autor: Sven Rustempašić 

Sarajevo, 24. novembar, 2007. -- Washingtonskim ugovorom (mart 1994) je stvorena Federacija BiH od dva naroda, Bošnjaka i Hrvata.  To je bio antidržavni akt kojim se Predsjedništvo odreklo Republike BiH.  Izvršilo je ustavnu, državnu kapitulaciju, što je otvorilo put Dejtonskom Aneksu 4 koji uspostavlja Republiku srpsku (RS).  U kantonima FBiH je srpski narod ¨manjina¨, a hrvatski i bošnjački u RS.  Uništena je nacionalna kategorija gradjana Bosanaca i Hercegovaca, koji su manjina; nisu se ¨svrstali u nacionalne torove¨.   

Aneks 4 je suspendirao državu BiH i stvorio labilnu Dejtonsku ¨državnu zajednicu BiH¨ -- gdje postoji samo jedna država, Republika srpska, čiju legalizacija trebaju sprovesti ¨predstavnici¨ njenih žrtava u dejtonskim parlamentima; da dobije i posljednje ¨papire¨.  FBiH je ¨proces¨ – kojega sada Hrvati žele završiti podjelom FBiH na dvije federalne jedinice, bošnjačku i hrvatsku.      

U Kantonu Sarajevo su najbrojniji Bošnjaci, što je prema nacističkom Aneksu 4, logična konzekvenca pobjede apartheida i nacizma.  Tako ne bi bilo da je na snazi (i danas legalni) Ustav Republike BiH, prema kojemu bi svaki grad, pa tako i Sarajevo, bio multietničan.   

Pošto velikosrpski projekt slijedi metod agresorskih hordi koje državu ne smatraju pokorenom dok joj ne poharaju, otmu i zauzmu glavni grad, Sarajevo mu je 1992-1995 bilo na meti topova, mitraljeza, snajpera; a od 1996. na meti manipulacija uz suradnju jataka u bošnjačkom liderstvu. Oni još od 2000. godine pokušavaju nametnuti projekt ¨Distrikt Sarajevo¨ (o čemu je Glasnik godinama pisao, boreći se protiv istog).  Do sada je napad odbijen – ali dokle?!     

Inicijativu o stvaranju ¨Distrikta Sarajevo¨ odn. ¨Glavnog grada Sarajeva¨ umjesto Kantona, ponovno je pokrenuo, dakako, velikosrpski jatak Bakir Izetbegović.  Na str. 5, ¨Dnevnog Avaza¨ od 23. novembra, 2007, pod naslovom ¨Sjednica Predsjedništva i GO – Rasprava o stanju unutar SDA¨, reporter je napisao, citat: 

¨Glavna tačka dnevnog reda Predsjedništva (SDA) je rasprava o prijedlogu pozicije Sarajeva u budućim razgovorima o ustavnim promjenama.  Prijedlog izvjestioca je da se formira glavni grad Sarajevo kao jedinica lokalne samouprave koja će umjesto sadašnjeg kantona obuhvatiti deset bivših gradskih općina, a izvjestilac je Bakir Izetbegović.¨ -- kraj citata.  

RS odbija i pomisao o tih ¨deset bivših gradskih općina¨ koje nam poput praha u lice baca Izetbegović samo da se prijedlog prihvati.  RS neće dati teritorije projektu Bakira Izetbegovića, o čemu govori citat iz novina od 23. novembra:   

¨Milorad Dodik je podsjetio da su na jučerašnjim razgovorima političkih lidera u Sarajevu predstavnici hrvatskih stranaka zatražili federalno uređenje BiH, i to HDZ 1990 tri federalne jedinice, a HDZ BiH tri federalne jedinice plus distrikt Sarajevo. 

"Ustavnu reformu vidimo kao potpuno afirmisanje pozicije RS kao federalne jedinice u novoj organizaciji BiH. Nemamo ništa protiv da Sarajevo bude distrikt, ali pod uslovom da ne obuhvata dio u RS", rekao je Dodik. – kraj citata. 

Sarajevo namjeravaju ustrojiti tako da njime vladaju Srbi, Hrvati i Bošnjaci u omjeru 1:1:1.  A kako će vjerojatno ubaciti i kategoriju ¨Ostali¨, onda je Bošnjacima ¨osigurana¨ u Sarajevu četvrtina vlasti.  To ne bi bilo sporno u Republici BiH, u kojoj su se prije agresije multietnički formirale vlasti u Trebinju, Prijedoru, Livnu, Banja Luci, Zenici, Doboju .... po cijeloj BiH.  Ali, prema Dejtonskom Aneksu 4, proporcionalno zastupljene (prema 1991. godini) multietničke vlasti u gradovima BiH nema.  Drugim riječima, Bakir Izetbegović ¨trenira¨ multietničnost samo na Sarajevu!     

Stav branitelja države BiH treba biti da se pitanje Sarajeva rješava jedino u istom ¨paketu¨, istovremeno i integralno kao i pitanje cijele države Bosne i Hercegovine.  Da ne bude one ¨zbogom Bosno, odoh u Sarajevo¨.  

Otac i sin Izetbegović su četnicima već dali svoj Bosanski (?) Šamac – a sada sin nudi predaju Sarajeva (koje mu je vjerojatno dosadilo, jer ga je i sam poharao).                    

(FENA, 21. Novembar, 2007)

U razgovorima s dužnosnicima SAD-a Lajčak je izjavio kako cijeni snažnu podršku koju je američka administracija pružila mirovnom procesu i pozdravio nastavak angažmana američke vlade u BiH.

- Članstvo u EU je ključni strateški cilj BiH ali angažman SAD-a i dalje je od prevashodnog značaja, rekao je visoki predstavnik naglasivši da je parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU zbog nepostizanja sporazuma o reformi policije odloženo.

Nicholas Burns je izrazio punu podršku američke vlade aktivnostima koje poduzima visoki predstavnik i pozvao političke lidere BiH da ispunjavaju svoje obaveze i bez odlaganja provode odluke visokog predstavnika.

Dotičući se situacije u širem području Balkana Miroslav Lajčak i Nicholas Burns su odbacili postojanje bilo kakve veze između budućeg statusa Kosova i teritorijalnog integriteta BiH.

(FENA)


KOMENTAR:  LAJČAK DOBIO PODRŠKU AMERIČKE ADMINISTRACIJE, DOK SILAJDŽIĆA NIKO IZ ADMINISTRACIJE NIJE NITI PRIMIO 

Kako vidimo Dodik će uskoro tražiti, možda već u četvrtak 22, novembra, da se to promjeni da se na Skupštini BiH legalizuje Dejton BEZ OHR-a i BEZ Bonskih ovlaštenja.  Vidjećemo da li će poslanici biti spremni na toliku otvorenu izdaju države.   

Govoreći u množini o liderima u dejtonskoj BiH kada spominje ¨da ne prave konkretne korake ka evropskim integracijama¨, Lajčak implicira ne samo očigledne krivce iz Republike srpske, nego i one iz Federacije.  Dakle, Internacionalna zajednica smatra da su Milorad Dodik i Haris Silajdžić partneri u slabljenju države BiH i njenog puta u Evropu; od reforme policije do ostalih ključnih pitanja.

Nadalje, imponira, a iznad svega ohrabruje sve branitelje države BiH, kao i sve dobronamjerne ljude širom svijeta, da je najviši funkcioner u SAD za ova pitanja, Nicholas Burns, zvanično i obvezujuće od Američke Administracije dao snažnu i kristalno jasnu podršku obrani, opstanku i jačanju države Bosne i Hercegovine, te njenom putu ka evroatlantskim integracijama.  Izjava Nicholasa Burnsa je u totalnoj suprotnosti sa podvalom koju je po povratku iz SAD lansirao Haris Silajdžić, ¨da su ga dva puta u Americi pitali: Zašto se Bosna ne podijeli?¨.  Dakle, ovom Burnsovom izjavom američka Administracija je sa najvišeg nivoa direktno demantirala Silajdžićeve insinuacije o američkoj politici prema BiH.  

Uslijedio je još jedan dragocjeni demanti.  Iako Beograd, lideri RS i Haris Silajdžić stalno forsiraju vezu BiH i Kosova, još jednom, po ko zna koji put, iz Evrope i SAD dolazi demanti te četničke konstrukcije: ¨Dotičući se situacije u širem području Balkana Miroslav Lajčak i Nicholas Burns su odbacili postojanje bilo kakve veze između budućeg statusa Kosova i teritorijalnog integriteta BiH.¨  

Sven Rustempašić

KOMENTAR REPUBLIKABIH.NET

Konačno je i posljednjem građaninu Republike BiH jasno kakva je uloga Harisa Silajdžića. Kao jedan od kreatora genocidne tvorevine potpuno je jasno da on želi da njegovo nacističko nedonošće dobije ratifikaciju u Parlamentu dejtonske BIH. Međutim i tu se prevario. Čak iako uspije ubijediti poslanike Parlamenta dejtonske BIH da to urade, takva ratifikacija nije legalna jer bi odluka bila donesena u ilegalnoj instituciji, kreiranoj po izbornom zakonu silom i genocidom nametnutog dejtonskog ustava. Dakle, svetinja Republike BiH je ustav Republike BiH, a Silajdžić, Tihić, Lagumdžija i ostala veleizdajnička bulumenta još nisu pronašli način da taj, inače jedini legalni i legitimni ustav Republike BiH izbrišu gumicom. Kao što znamo države nestaju samo onda kada njeni građani priznaju poraz a to se sa Bosancima i Hercegovcima nikada neće desiti. Dakle gospodo četnički smradovi, samo gubite vrijeme plašeći narod i potpisujući na desetine voždovih katum-fermana. Što se nas tiće možete ih komotno okačiti mačku o rep.

REPUBLIKABIH.NET TIM

KOMANDANT ČISTIH RUKU

(DANI, 19.10.2007, Piše: Vildana Selimbegović)

   SJEĆANJE NA MARGARET MEAD

Autor: Sven Rustempašić

U Bosni kažemo da nekoga ¨trznemo¨, ¨isfoliramo¨.  Upravo nas metodom infantilne prevare (Dr. Mead joj je dala i neko naučno ime) varaju već drugo desetljeće oni koji nam uništavaju državu tako da njene građane tretiraju kao djecu koju treba, tobože ¨za njihovo dobro¨, prevariti.  To je godinama bilo ono famozno ¨bolje od dva zla¨, Alije Izetbegovića, koji je ¨prepariran¨ i prema metodama specijalnog rata koji koriste i radove antropologa poput Dr. Margaret Mead.  Infantilne prevare kojima je Alija Izetbegović ukinuo Republiku BiH i pomogao osnivanje Republike srpske, kao da su prepisane iz njenih knjiga i prilagođene ovdašnjim okolnostima.  A umjesto naivne djece, Izetbegoviću su poslužili Bošnjaci koji su mu vjerovali.

Evo jedne od njegovih poznatijih izjava kojima je varao sljedbenike: ¨Ako ne pristanemo na pregovore, mi ćemo biti krivci za nastavak rata¨. Međutim, krivac se postaje samo ako se učini konkretan zločin. Ne može žrtva postati krivac samo zato što ne želi dogovor sa agresorom nego insistira da se agresor kazni prema zakonu.  U prevari odanih građana jedne države nema ničega dobronamjernog; one su samo doprinijele da se realiziraju strahovita zlodjela nad prevarenim.

Upravo se odvija varanje koje nam serviraju četnici i njihovi kolaboracionisti među bošnjačkim liderima, koji po ko zna koji put ¨nasjedaju¨ na Dodikove ucjene Bosne i Hercegovine.  Samo što je vojvoda Milorad Dodik zaurlao da ¨nećemo imati niti ono što je dogovoreno u Dejtonu¨, te da ¨ako ne bude Dejtona, neće biti niti Bosne i Hercegovine¨ -- podigla se silna bulumenta kako otvorenih neprijatelja države BiH, tako i ¨dobronamjernih¨ glupana i ostalih raznoliko sortiranih mentalnih i moralnih patuljaka,… da brže-bolje brane ¨Dejton¨!

A šta je istina?  Šta je doista utemeljeno u Internacionalnom pravu, Povelji UN, konvencijama Evropske Unije, … u dostignućima moderne civilizacije, prema kojima bi se mi trebali orijentirati, umjesto da nas ¨trzaju¨?!  Pa, istina je posve jednostavna i logična:

Ako nema ¨Dejtona¨ (ovdje uglavnom Aneks 4, ustav), onda itekako ima države Bosne i Hercegovine, dakle, Republike BiH -- ali nema Republike srpske!  Kada neki ugovor propadne, onda po principu ¨quo ante¨ ostaje ono što je prije toga ugovora bilo na snazi -- ostaje prethodno pravno stanje.

I zato ukidanjem ¨Dejtona¨ ne može nama prijetiti Dodik, nego možemo (i trebamo!) mi prijetiti Dodiku! Tako bi se radilo da su na čelu Bošnjaka istinski državnici, istinski patrioti, a ne Dodikovi suradnici, još iz vremena pune snage DB-a i KOS-a, među tzv. Bošnjačkim liderima.  Stoga se treba samo još jednom zapitati: koliko ćemo i dalje dozvoliti da nas varaju oni koji bi teoretski trebali braniti državu Bosnu i Hercegovinu i gole živote budućih generacija? 

EUPM ODOBRIO OPERATIVNI PLAN POLICIJE RS-a ZA SREBRENICU

(SARAJEVO, 6. jula FENA)

Komentar Republikabih.net

Ipak će straže đenerala Draže obezbeđivati posljednji ispraćaj žrtava genocida iz Srebrenice. Slika je ista kao da sam Gestapo "obezbjeđuje" posljednji ispračaj žrtava holokausta iz Aušvica. Iako je i sam Schiling, izgleda vođen čisto moralnim principima donio suprotnu odluku u vidu zakona, taj zakon  očito neće biti ispoštovan. 

Kao što je poznato "bošnjački" (čitaj srbobalijski) predstavnici delegacije Parlamenta BiH u Briselu, Halid Genjac i Šemsudin Mehmedović se nisu usprotivili zahtjevu srpske delegacije da se u zajedničku izjavu unese dio iz kominikea Vijeća za implementaciju mira (PIC), koji se odnosi na to da haška presuda ne stvara pravne obaveze na osnovu kojih bi bio promijenjen status Srebrenice.

 Tako su po ko zna koji puta srebreničke žrtve ponovo ubijene mecima Srba islamske vjeroispovjesti, poznate u narodu pod imenom SRBOBALIJE, predvođene Tihićem, Silajdžićem i Lagumdžijom. Pošto četnici imaju 100% kontrolu svih političkih i ekonomskih tokova u multi-četničkoj BiH, treba uskoro očekivati njihov poznati ultimatum: " ili nastavaka plana velike Srbije ili će jednog naroda nestati". Nije samo jasno kojeg naroda, pošto su Bošnjaci ili već pobijeni ili prognani. U multi-četničkoj BiH su uz rijetke izuzetke preostalih Bošnjaka/Bosanaca, patriota, i mali procenat Hrvata, organiziranih u dvije-tri marginalne stranke,  ostali samo sljedbenici četničkih zločinaca Draže Mihajlovića  i Radovana Karadžića udruženi u multi-četničku crno-crveno-zelenu koaliciju. Zahvaljući najvećim izrodima ljudskog roda u povjesti čovječanstva  jedna cijela država je na putu nestanka a genocid kao sredstvo za ostvrenje agresije dobija legitimitet. 

OKRUGLI STO - SREBRENICA POSLIJE PRESUDE MEĐUNARODNOG SUDA PRAVDE U HAAG-u

(FENA, 9.6.2007.)

Sudionici skupa, koji su organizirali Društvo za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu, Inicijativni odbor za poseban status Srebrenice i Asocijacija žrtava genocida u Srebrenici još jednom su potcrtali "kako nakon presude ICJ-a kojom je nesporno utvrđeno ko je odgovoran za genocid i ko su njegovi izvršitelji ništa ne može ostati isto".

U radu okruglog stola sudjelovali su pravni eksperti i predstavnici nevladinih organizacija koji su elaborirali pravne, etičke i znanstvene aspekte spomenute presude.

Jedan od zaključaka skupa je da se pristupi formiranju ekspertne skupine sa zadatkom praćenja implementacije presude, odnosno iniciranja određenih bh. i međunarodnih institucija i organa na izvršavanje njihovog dijela obaveza, u prvom redu onih koje se tiču Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida.

Presudom je, kako je istaknuto, jasno utvrđeno kako je genocid počinjen na užem geografskom području "u i oko Srebrenice". U više paragrafa presude decidno je navedeno kako su izvršitelji zločina genocida pripadnici VRS-a i MUP-a RS, te da su žrtve Bošnjaci (bosanski Muslimani).

U tom kontekstu, istaknuta je neophodnost kažnjavanja počinitelja zločina, odnosno njihovo procesuiranje pred nadležnim sudovima, uz napomenu kako Vlada RS-a posjeduje spisak od 24.743 osobe koje su po različitim osnovama odgovorne za genocid u Srebrenici.

Istovremneno, konstatirano je "kako za sigurnost žrtava - preživjelih stanovnika Srebrenice ne mogu brinuti oni koji su umiješani u zločine" pri čemu je aludirano na više stotina osoba koje se sumnjiče za sudjelovanje u genocidu, a koje su zaposlene u policiji RS-a i drugim agencijama za provođenje zakona.

Srebrenici treba sloboda, a sloboda se ne može kupiti, poruka je Srebreničana koji su protiv organiziranja konferencije o Srebrenici na kojoj bi bila razmatrana isključivo pitanja ekonomske naravi, bez uvažavanja njihovih temeljnih zahtjeva koji se tiču promjene statusa grada u kojem je u julu 1995. godine počinjen najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata.

Na skupu je iskazano nezadovoljstvo "prećutnim" pristankom" međunarodne zajednice na legaliziranje "etničkog čišćenja", te inicirano održavanje međunarodne ad-hoc konferencije u periodu do 11. jula kako bi se još jednom na meritoran način valorizirale posljedice genocida počinjenog u Srebrenici, a u kojem su stradali ne samo Srebreničani, nego i stanovnici bošnjačke nacionalnosti iz šire regije Podrinja (istočne Bosne).

U razmatranju posljedica presude ICJ-a sudjelovali su eminentni pravni ekperti dr. Ćazim Sadiković, dr. Hasan Balić, Ahmed Žilić, agent po tužbi BiH pred ICJ Sakib Softić, predstavnik VKBI-a Avdo Hebib, predsjednik HNV-a fra Luka Markešić i direktor Instituta za istraživanje zločina dr. Smail Čekić, a medijator skupa bila je direktorica bh. sekcije Društva za ugrožene narode Fadila Memišević.

Stavove Inicijativnog odbora za poseban status Srebrenice, među ostalim, zastupali su predsjednik i članovi ovog odbora Ćamil Duraković, Hakija Meholjić, Amir Kulaglić, Ibran Mustafić, te predsjednik Asocijacije intelektualaca Srebrenice dr. Ilijaz Pilav.

Upućen je zajednički apel institucijama i organima Bosne i Hercegovine da se angažiraju u vezi s implementacijom presude ICJ-a, te, istovremeno, javni protest organima i tijelima UN-a, a u prvom redu Vijeću sigurnosti zbog šutnje u vezi s implementacijom presude koju je donijela najviša međunarodna sudska instanca.

Stoga će zaključci okruglog stola biti upućeni na adrese bh. i međunarodnih institucija "čija je obaveza da poštuju i da se ponašaju u skladu s principima međunarodnog prava".

Održavanje okruglog stola, na kojem su razmatrani koraci koje je neophodno poduzeti nakon presude ICJ-a, organizirano je uoči održavanja masovnog protesta zakazanog za 11. juni u Sarajevu, a na kojem će, među ostalim, biti saopćene i poruke sudionika ovog skupa.
(Fena)
  

ČIKA PAJA

 ( Komentar na članak iz ¨Oslobođenja¨ - 21. maj, 2007, ¨Nova inicijativa za rješavanje političke krize u BiH¨)

Amerikanci zbližavaju Dodika i Silajdžića

Spisak želja

Prema našim saznanjima, još prije desetak dana dvojici bh. lidera ambasador SAD u Sarajevu Daglas Meklhejni predočio je “spisak američkih želja”, odnosno neke teze na kojima bi se zasnivala zajednička izjava Silajdžića i Dodika. Nemamo podataka o njihovom raspoloženju prema “američkim tezama”, ali znamo da im je ostavljeno nekoliko dana da o tome daju svoje mišljenje, te da se u konačnici dođe do teksta koji bi obojica potpisala, i to već u srijedu u Vašingtonu. Bilo bi to, naravno, učinjeno u prisustvu visokih predstavnika Bušove administracije.

KOMENTAR: Sve to treba totalno odbaciti, tj. niti ne počinjati pregovarati. Ali, kako dalje saznajemo u tekstu ¨Oslobođenja¨, Haris Silajdžić je na sve to već pristao. – kraj komentara.

Amerikanci su dvojici naših političara, koji se razilaze praktično u svim važnijim poslovima, ponudili kompromis kojim bi i jedan i drugi ublažili neke svoje stavove, a to potom kompenzirali nečim drugim. Prema nekim nagovještajima, Silajdžić pokazuje spremnost da o tome ozbiljno razgovara, ali samo pod uslovom da Vašington kasnije postane i garant primjene principa iz izjave koju bi potpisao skupa s Dodikom.

KOMENTAR: Samim pregovorom sa Dodikom, Silajdžić degradira svoj položaj Člana predsjedništva, a Republiku srpsku postavlja na tron jednakog partnera, tj. izjednačava zločinca i žrtvu -- i to upravo nekoliko mjeseci nakon što je zločinac, Republika srpska, na Svjetskom sudu proglašena počiniteljem genocida, odn. genocidna tvorevina. Haris Silajdžić odbacuje tu presudu Svjetskog suda, amnestira zločinca, Republiku srpsku, i svrstava ga u istu ravan, poistovjećuje ga sa žrtvom. A po pitanju nekih ¨američkih garancija¨ koje navodno Silajdžić traži -- on njih doista može ¨objesiti mačku o rep¨, što će mu i Dodik kazati nakon što od Silajdžića dobije potpise koji su Republici srpskoj još potrebni od žrtve odn. njenog nazovi-predstavnika Harisa Silajdžića! 

O raspoloženju lidera Republike Srpske nemamo pouzdanih informacija, ali će on svakako putovati u Ameriku, a ako dođe do približavanja stavova sa Silajdžićem, njihovi putevi bi se ukrstili u srijedu u Vašingtonu.

Silajdžićev odlazak u Njujork planiran je ranije, sa ostalim članovima Predsjedništva BiH, kao svečarska posjeta upriličena radi obilježavanja petnaeste godišnjice prijema BiH u Ujedinjene nacije. Nakon toga, kada je i Dodik na brzinu organizovao svoju neslužbenu posjetu Americi, u diplomatskim krugovima se došlo na ideju da upravo na američkom tlu dođe do susreta dvojice lidera i potpisivanja izjave koja bi mogla unijeti vedrije tonove u sumornu političku stvarnost Bosne i Hercegovine.

Visoki zahtjevi

Prema našim saznanjima, Amerikanci su se ozbiljno latili ovog posla i postavili vrlo visoke zahtjeve pred Silajdžića i Dodika koji bi, ako ih prihvate, mogli otvoriti izgledniji put za rješavanje krupnih otvorenih pitanja, od policijske do ustavne reforme. U suprotnom, ako susreta i izjave u Vašingtonu ne bude, a tome uzrok može biti samo tvrdokornost dvojice bh. lidera, onda bi kriza mogla još više da eskalira.

Odgovor na ovu dilemu biće poznat do srijede, a američka diplomatija čini sve da on bude pozitivan i ovjeren kompromisnim stavovima i potpisima Harisa Silajdžića i Milorada Dodika.

KOMENTAR: Sve u svemu, ponovo smo svjedoci igre za malu djecu, koju navodno bošnjački lideri pokušavaju prodati narodu po sistemu "ringe ringe raja". I sada će nam "naš" čika Paja donijeti mućak iz Amerike. No, to se može i očekivati, jer znamo: "vuk na ovcu svoje pravo ima, ka' tiranin na slaba čovjeka". Po svemu sudeći, tu skoro finalnu veleizdaju, Silajdžić će učiniti ovih dana. Poslije toga nema mnogo preostalog od države BiH, odn. Republika srpska bi dobila sve što treba da bude svjetski priznata država u nekoj labilnoj i privremenoj uniji sa FBiH. Zatim kreće ¨igranka¨ sa FBiH. Došao je ovih dana u regiju još jedan bivši ambasador, Galbright, da kaže da ¨RS nema prava da se odcijepi od BiH¨! Pa, zašto bi se odcijepila nakon što postane samostalna država koja će zatim kontrolirati CIJELU REPUBLIKU SRPSKU BiH, ... do finalnog genocida, u doglednoj budućnosti?!

NOVI ZAHTJEV TUŽILAŠTVA HAŠKOM SUDU

(Dnevni Avaz, 3. maj, 2007.) 

DEL PONTE TRAŽI SKIDANJE OZNAKE TAJNOSTI

Preispitivanje odluke

Portparol glavne haške tužiteljice Olga Kavran potvrdila je za "Dnevni avaz" da je Tužilaštvo 25. aprila ove godine uputilo zahtjev da se ukine povjerljivi status za dva dokumenta.

- Tužilaštvo je podnijelo ovaj zahtjev jer smatra da je u interesu transparentnosti i pravde da ova dva dokumenta Suda, odluka Žalbenog vijeća i podnesak Tužilaštva, postanu dostupni javnosti - kazala je Kavran. 

Ona je navela kako Tužilaštvo traži da javnosti postane dostupna Odluka Žalbenog vijeća iz 6. aprila 2006. koja je u vezi sa zahtjevom Srbije i Crne Gore za preispitivanje odluke Pretresnog vijeća. Drugi dokument je jedan podnesak Tužilaštva od 9. februara prošle godine. S obzirom na to da se radi o povjerljivim dokumentima, Kavran nije mogla govoriti o njihovom sadržaju.

Izvori iz Tribunala izjavili su AFP-u da je zahtjev podnijela sama glavna tužiteljica Karla del Ponte (Carla) jer su je mediji i bivši saradnici počeli optuživati za saradnju s Beogradom.

Najsove optužbe

Nedavno je tužilac koji je vodio suđenje Miloševiću, Džefri Najs (Geoffrey Nice), optužio Del Ponte da je bez pravne osnove pristala upotrijebiti zapisnike sa sjednica Vrhovnog vijeća odbrane SRJ koje su prethodno redigovale vlasti u Beogradu. Prema Najsu, ta nagodba kasnije je poslužila Srbiji da "prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni od Međunarodnog suda pravde" tokom procesa po tužbi BiH protiv SRJ za genocid.

Iz kabineta haške tužiteljice Del Ponte te optužbe su odbačene kao "neistinite", a naglašeno je da sve odluke o povjerljivom statusu dokumenata pred Tribunalom donose isključivo sudije.

U skrivenim dijelovima mnogi tvrde da se nalaze eksplicitni dokazi o postojanju kontrole i naredbi iz Srbije, pa čak i finansiranju i podržavanju rata u BiH od Beograda.

KOMENTAR Republikabih.net: 

Međutim, Sulejman Tihić odn. Glavni Odbor SDA, te njihov pravnik Sakib Softić, su ovu ponudu BK i Prof. Francisa Boylea totalno odbacili. Rezultate tih sabotaža znamo - pravni slučaj i suđenje je sabotirano od strane GO SDA i ¨našeg¨ pravničkog tima, što je za posljedicu imalo oslobađanje Srbije i Crne Gore od dvije glavne optužbe.

Pravni zastupnik Bosne i Hercegovine pred Internacionalnim sudom pravde u Haagu Sakib Softić ocijenio je kako rasprava koja se ovih dana vodi o reviziji tužbe protiv Srbije i Crne Gore "isključivo hipotetičke prirode". Softić je za sarajevski "Dnevni avaz" rekao da revizija zavisi isključivo od prikupljanja novih dolaza, te dodao da "trenutno ne postoje dokazi koji bi predstavljali osnov za reviziju". Dakle, Softić i dalje radi svoj prljavi posao.  

Nažlost u odbrani genocidne tvorevine imamo ne samo stranke SDA, SDP, HDZ, SBiH već i milionsku masu njihovih birača koji ih svaki puta dovode na vlast. Koliko je snažno ukorjenjeno najcrnje četništvo među voždovima ovih srbobalija najbolje govori "fenomenalna" prevara Harisa Silajdžića, koji se tokom aprilskog pokušaja leaglizacije genocidne tvorevine bajagi stavio na čelo patriotskog bloka iz samo jednog razloga: da manirom seoske varalice uništi i ono malo patriotizma koje se u njegovom odsustvu okupilo u SBiH i tako obezbjedi siguran prolaz amandmana u drugom krugu, za šta su se on i njegov četnički pajdaš Sulejman Tihić već dogovorili. Međutim refleksi su ga izdali. Sada, kada se pojavila šansa da se skine veo tajne sa "zaštićenih" dokumenata i omogući revizija Tužbe, Haris munjevoto reaguje izjavom:  “Nažalost nećemo moći tražiti reviziju postupka jer će Radmanović staviti veto u Predsjedništvu.”  Eto tako Silajdžić ulaže  Radmanovićev veto, dok ni ne pomišlja da svoj iskoristi zbog onoga zbog čega ga je narod izabrao. 

Izgleda ustvari da svjetska oligarhija danas želi da ZAKUCA ovaj predmet i da to zakucavanje zadnjeg eksera na kovčeg države BiH, učine upravo članovi ove sadašnje ekipe koju podržava Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić i Smail Čekić (ovaj uhljup je kao bajagi u Institutu za istraživanje zločina i genocida i internacionalnog prava što je samo instrument i paravan GO SDA).

Povrh svega, ovih dana oglasio se još jedan Dodikov srbobalija, inače visoki funkcioner SDA i tzv RS. Potpredsjednik tzv. Republike Srpske Adil Osmanović izjavio je (2. maj 2007) da svi treba da prihvate "Srpsku" kao entitet, jer se samo tako može otvoreno razgovarati i graditi bolja budućnost. Ovaj četnički bandit je to izjavio tokom sastanka, kojemu je prisustvovao i predsjednik tzv. RS Milan Jelić i visoki predstavnik  u BiH Christian Schwarz-Schilling. A evo kako je pravljena ta njegova otađbina "Srpska". Slijedi svjedočenje Fatime Delalić, jedne od žrtava genocida u Srebrenici,  11. jula 1995.:

'Sjedim ja medu onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je, a ona kaže: " rađam!" '

"De sine", velim ja njoj, " uhvati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu"...

Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoču da mu zavežem pupak, kad četnik preda me: " Spusti to dijete dolje!", veli. Ja ga popusti na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano... Četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izađoše..."'

Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati. Ne samo da je ovakvo zvjerstvo bilo moguće 1995. već se ono može desiti i danas zahvaljujući milionskoj masi četnika, ustaša, te  srbobalija poput Adila Osmanovića, Tihića, Lagumdžije i ostale bande najvećih smradova u historiji ljudske civilizacije, okupljenih oko GO SDA, GO SDP, GO HDZ, GO SBIH, te skoro svih pro-četničkih stranaka iz tzv. RS, koji takve rezultate dokazanog genocida, kao što je genocidna tvorevina čuvaju kao oko u glavi. Sjetimo se čuvene izjave Wisentala, koji kaže da je navikavanje žrtve genocida da im je genocid sudbina, veći zločin i od samog čina genocida. Ti ljudi lažu da vjeruju u Boga. Nisu oni apsolutno nikakvi muslimani, pravoslavci ili katolici. To je banda monstruma u sližbi Satane. Njihove lažne ahmedije, krstovi, križevi, te klanjanje, razne mise i popovske rašomonijade nisu ništa drugo nego prevara i navođenje novih žrtava na klanje. Nažalost ovo je slika današnje okupirane BiH, nekada ponosne Republike BiH. Posljednjim genocidom, sve što je valjalo ili je pod zemljom ili prognano. Čast rijetkim izuzecima, ali sudeći po genocidu koji se i danas provodi drugim sredstvima od strane vlasti i onih koji ih svaki puta biraju, može se kometno reći da je današnja dejtonskla BiH tamni vilajet, crna jama intelegencije, trajno utočište Satane, koga vjerno služe milionska armija srbobalija, četnika i ustaša.

HAMZA PREDOZIRAO U - SRPSTVU

(Piše: Ibrahim Halilović, Winsdor, 7, april, 2007)

Otvoreno pismo novinaru Oslobođenja Hamzi Bakšiću povodom njegova teksta “Predozirao”

Zločin i genocid u Bosni su institucionalna odgovornost RS – njene vojske i milicije, tako je bar Međunarodni sud pravde presudio i tako bar piše u presudi.

RS nije bila država de jure, kaže Sud, ali je bila država de facto, što znači imala je svoje institucije, medju njima VRS i miliciju RS, a naravno i Vladu i paralement.

Genocid u Srebrenci, ubijanje tolikog broja ljudi, njihovo pokapanje na jednom, pa prenošenje na drugo i treće mjesto da se zavara trag zločina, ne može biti stvar pojedinca, ili pojedinaca, nego dobro osmišljenog institucionalnog – državnog – projekta, to je bar i malom djetetu jasno.

Toliki zločini širom Bosne i genocid pocinjeni su u ime RS koja je nastala nelegalnim istupanjem srpskih zastupnika iz Skupštine RBiH, nelegalnim progalšenjem Srpske RBiH, okupacijom većeg dijela RBiH, koja je počinila genocid, a ozakonjena u Daytonu, istina, nikad i priznata u Parlamentu BiH.

Svaki milicajac RS mene nedoljivo podsjeca na one mrkonjićke milicijace koji su me na punktu u Majdanu oborili na zemlju, repetirali oružje nadamnom, metnuli mi lisičine na ruke i spoveli u Stanicu milicije u Mrkonjiću jer im nisam čitati jedan moj tekst što su ga nasli premecuci me, a koji je baš govorio o tome kako preko toga istoga punkta - nezaustavljeni , uz dignuta tri prsta prolaze pljačkasi iz Kupresa, ne samo domaći, mrkonjićki, nego i srbijanski.

Prije nego su me grubo uhapsili, uspio sam reći milicjacu da kupi novine i procita taj tekst gdje je objavljen. 

Mene svaki milicajac RS podsjeca na one – znam ih i poimenice, među njima su bili i oni koji su me hapsili,  koji su iz Mrkonjića u junu 1992. krenuli u pohod na Jajce. Usput su spalili katoličko selo Liskovicu, srusili crkvu, pa nastavili paliti i ubijati po Vlasinju, gdje su srusili džamiju i rastjerali stanovništvo, koje ih je ne jednom prije rata ugostilo, napilo i nahranilo.

Svaki milicajac, pa i onaj iz Doboja o kojem ti govoriš i koji Tebe ne podsjeća na genocid, mene uistinu podsjeća na zarobljenih 12 mrkonjickih milicijaca u akciji na Jajce, kada su nakon paljenja Liskovice  i Vlasinja stigli na Barevo i ispalili tonu municije na nas u Jajcu, ne birajuci ciljeve, kao sto ih nisu birali ni po Sarajevu. Pohvatani su na spavanju nakon što su se prethodno nalokali, a 17 njihovih pajdaša ubijeno u akciji.

Mene svaki od milicijaca RS, pa bio i golobradi mladic, podsjeća na mrkonjićke milicajce koji su, ne mogavsi meni stati u kraj, uhapsili moju ženu i dvoje djece i držali ih danonoćno pod svojom stražom čitava tri mjeseca, dok  s enisu udobrovoljili da ih sa ostalih 200 civila  razmijenje za one milicajce-šetnike koji su uhvaćeni prilikom oružanog kidisanja na grad i civilno stanovništvo Jajca.

Meni svaki srpski milicajac nedooljvo podjeca na one koji su 5. septembra 1995., dan prije dolaska Alagićevih oslobodilački boraca u Donji Vakuf, imali toliko vremana da prije bježanije straljaju 29 mojih Varcarana, koji su kao robolje čitavo vrijeme rata proveli radeći na najtežim i ponižavajućim poslovima da bi u osvit slobode bili strijeljani kao psi.

Mene svaki milicajac RS podsjeca na one koji su pobili tolike ljude u Prijedoru, Kozarcu, ali me podsjeca i na one koji su odveli moga brata na Manjacu i tamo ga tukli iz dana u dan kao vola jer je bio MOJ brat i jer nije htio jedini, od tolikih na Manjači, pjevati četnicke pjesme niti ljubiti tlo ponavljajući da je to srpska zemlja.

Mene svaki sroski milicajac podjeća na onog Krkana koji kao Hitrelov nacista nadgleda svoje žrtve sa osmatračkog tornja u Omarskoj, dok ubijanja idu kao na tekućoj traci.

Mene svaki miliciajac RS podjeća na ne koji su za vrijeme milicijskog sahata omogućili da se poruše tolike džamije, razore kuće nedužnih ljudi, koje su oni, nakon što bi ih opljačkali, progonili u tuđinu.

Mene, za razliku od Tebe, svaki miliciajac podsjeca na genocidnu miliciju RS jer svaki milicijac – već obilježjima na unifiormi, znamenjem koja Dodik ne uklanja iz svoga ureda i ispred kojih se rado slika efendija Cerić  – podsjeca ne genocid u kojem je tako zdušno, a  po nalazu Međunarodnog suda pravde, učestvovala ta zločinačka i genocidna milicija. Ta milicija me podsjeća na genocid jer i imenom i obelježjima, a posebno genocidnim djelom, podjeća me na zločin i genocid u Bosni. Stoga, za razliku od Tebe – smatram da Milicija RS, baštini genocid, pa i nju, Miliciju RS, treba ukinuti, kao i RS, kao i Dayton jer sve je to nelegalno i sve zajedno je i uzrok i polsjdica genocida. Stoga je nedopustvo njihovo postojanja, a zločin I genocid je tvrditi suprotno.

Svakga ko ustvrdi drugacije, terbalo bi smatrati ignorantom povjesnih cinjenica i presude ICJ, jer poriče genocid. Trevalo bi ga u zatvor koji bi čuvala baš ta genocidna milicija, milicajci kao oni što su pobili moje Varcarane, ili oni poput Kvočke i Krkana, ali i novinara “Oslobođenja” – onog pjane i Tvoga pajde Bore Grubića. 

Nije samo Tvoj je problem sto Ti kao Sarjilija koji je proveo toliko dugo vremena pod opsadom  te i takve genocidne RS i njene  milicije i vojske ne smatras tu miliciju genocidnom kao sto je ja smatram. Ne smatraju je ni efendoija Cerić koji vedri i oblači i političkim i vjerskim životom. Mada ste vas dvojica najzgled dva svijeta, Tebi i Reisu Ceriću je zajednička ljubav prema četništvu, o čemu što potvrđuje Tvojs tav o tome kako Ti ne smatraš genocidnom današnju miliciju RS.  

Nesreca je u tome sto je Tvoje misljenje je javno, a Cerićevo zvanično, mada je iskrivljeno i neprihvatljivo,  a moje mora ostati privatno i gluho.

Jedan od razloga za to je i ta milicija, RS, ali i takvi novinari i tipovi kao sto si Ti.

Svakako među tim tipovima su i Dodik i Silajdžic, a svakako i efendija Cerić. Istina, Silajdzic pravilno cita presudu, verbalno staje iza nje, a u praksi odvano radi ono što je Dodiku milo. Silajdžić ne da RS, kao ni njene milicije, a ne da ih ni Ceric, ceribasa, kao i novinari poput Tebe.

Sve je goli daytonac i ignorant, držvatorac geocidne RS!

Tako ispade da si Ti I ovog puta stvarno predozirao!

Ibrahim Halilovic

HUTBA ZAMJENIK REISU-L-ULEME HAFIZ EF. SPAHIĆ

(Sarajevo, 10. mart, 2007., Dnevni Avaz)

NE UPUĆUJEM VAM POZIV, VEĆ MOLBU, NE NAPUŠTAJTE SREBRENICU

TUŽBA – EPILOG

(Piše: Esad Jaganjac, dipl. ing., London, 3. mart, 2007.)

U SUDSKOM PROCESU U KOME SU PRAVOSLAVNI SRBI ZASTUPALI ODBRANU, ISLAMSKI SRBI OPTUŽBU A SRPSKI SAVEZNICI KADIJU, BOŠNJAČKE ŽRTVE NISU IMALE NIKAKVIH ŠANSI DA DOBIJU PRAVDU

BOSNOCID

(London, 21. januar, 2007.)

Odgovor je veoma jednostavan i logičan: većina građana dejtonske BiH je Dodiku dala povjerenje. Da nije tako, on ne bi mogao sve to raditi.  Sjetimo se, ogromna većina građana Republike BiH je na prvim višestranačkim izborima dala dominantnu vlast Radovanu Karadžiću, na jasno obznanjenom programu bosnocida i genocida nad Bošnjacima. Naime, i tada se znalo da su u subordinaciji sa SDS-om stajale i SDA, i HDZ, i četnička frakcija bivšeg SK SRBiH. Sve su te stranke imale program podjele i rušenja RBiH, pa prema tome faktički istog lidera: Radovana Karadžića! Da nije bilo tako, agresija na Republiku BiH ne bi imala takvu žestinu i efekte, granice ne bi bile širom otvorene, oružje ne bi bilo dato četničkoj JNA, a niti bi genocid nad Bošnjacima bio moguć. Danas je stvar potpuno ista, samo što je Karadžića zamijenio Dodik, Izetbegovića Tihić, Bobana Čović, a Kecmanovića Lagumdžija. Ako se ne popusti njihovom diktatu, što će reći dovršenju bosnocida do kraja - dejtonskim jezikom rečeno: ¨provođenju Dejtona do kraja¨ - nestat će jednog naroda, ili i ovo malo što je od njega ostalo.

Sasvim je jasno već, evo, 16 godina, da skoro sve stranke bosanskih Srba, SDA, HDZ i SDP imaju bosnocid kao konačni cilj programa. Sasvim je jasno da je i prije 16 godina, a i danas, većina građana BiH glasala za njih i njihov program. Nameće se pitanje: ko su ti ljudi koji se neprekidno uporno zalažu za ukidanje bosanske države i za nastavak genocida nad preostalim preživjelim Bošnjacima. Možemo li ih konačno prepoznati?

Pođimo redom. Rukovodstvo prvog SDA u osnivanju, još je 1980-tih godina tajno sa SANU načinilo usmeni sporazum o podjeli BiH i «preseljenju naroda», a tokom rata 1993, sa Tuđmanom stvaranje Herceg-Bosne na teritoriji Republike BiH. Oba čina su bila čin najteže veleizdaje Republike BiH. Što je poražavajuće, oba čina veleizdaje imala su za posljedicu poziv stranim trupama da izvrše agresiju i počine genocid nad Bošnjacima (implementacija dogovorenog plana «preseljenje naroda»). Pripremanje terena za njihov dolazak na vlast izvršila je četnička frakcija bivšeg SK RBiH, koja je zajedno sa Beogradom, likvidirala Pozderce, te istjerala iz SK RBIH sve i svakoga ko nije bio velikosrpstvu naklonjen. Ta politička opcija je i danas aktivna pod firmom «SDP», koju predvodi Zlatko Lagumdžija. Tu se krug ne zatvara. Treba toj listi dodati Abdićev DNZ, te pripadnike muslimanskih Srba u vojsci Republike srpske (brigada Meša Selimović i druge), UDB-aše, KOS-ovce, sve stranke iz tzv. RS i Tuđmanove tajkune okupljene u i oko HDZ-a. Dakle radi se o svim ovim nazovi strankama i njihovim simpatizerima, koju su na prošlim izborima osvojili oko 70% glasova. Svima njima je, u krajnjoj liniji, glavni vožd Dodik, a znamo koliku «ljubav» ima Dodik prema BiH, a koliku prema četničkoj ideologiji Radovana Karadžića.

Dakle gospodo, statistika je neumoljiva i ona kaže da trenutno na području okupirane Republike BiH živi oko 30 posto čestitih građana, potlačenih Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih, kojima je «Jedna i jedina» u srcu, i koji predstavljaju civilizovanu populaciju preostalu nakon genocida, zločina i progona planetarnih razmjera. Statistika isto tako neumoljivo kazuje da ostatak od 70% čine srbobalije, četnici i ustaše. Zbog toga gospodo, vožd koji predstavlja tih 70% stanovnika, Milorad Dodik, doista može šetati po Rusiji i prodavati opljačkane od radnika tvornice, diktirati ko će biti u vlasti i smjenjivati nepodobne i postavljati podobne rukovodioce televizije. Zbog toga Tihić može prodavati od radnika opljačkani Energopetrol, otpisivati Aluminij, prenositi kompletnu upravu Elektroprivrede u Banja Luku, legalizovati životna djela Miloševića i Karadžića, što on zove «realnom politikom», te ucjenjivati preostale stranke sa svojim četničkim programom legalizacije genocidne tvorevine. Zbog toga Lagumdžija može ukidati legalne zakone Republike BiH i uvoditi Karadžićeve, izbacivati iz državljanstva prognane Bošnjake, uvoditi komisije za legalizovanje laži umjesto pravne države, zvati borce Armije RBiH četnicima i propagirati amandmane koji i formalno ukidaju bosansku državu.

Zbog toga ljudi kopaju po kontejnerima, nemaju posla, nemaju perspektivu i neće je nikada ni imati. Kada vas i ovih 30% čestitih napuste, ili ih vi novim genocidom protjerate, počet ćete se ubijati među sobom. Ne radujem se tome, Bože sačuvaj, ali bojim se da se ja tu ništa ne pitam i da to neću moću spriječiti. To je ipak neka vrsta Božje kazne, gdje na kraju grešnici dođu Bogu na istinu, neki još za života a nekima i kada postanu pokojni, zemlja sama izbacuje kosti. Ako se Vi koji pripadate u tih 70% koji su glasali za stranke u RS, a u FBiH za HDZ, SDA, SDP, ... nadate da ćete konačno postati dio velike Srbije, varate se. Čak ni ovakva Srbija kakva je, neće Vas htjeti. A da se kojim slučajem to i desi, imat ćete čast da dijelite sudbinu sandžačkih srbobalija, čiji lider Sulejman Ugljanin u stavu mirno dočekuje Vojislava Kalašnjikova i još k'tomu  naručuje za njega i «lepo vreme». Ako ste mislili da ćete postati dio velike Hrvatske, varate se također. Hrvatska i takva kakva je imala je već gorko iskustvo sa škutorima sa kamena. Čisto sumnjam da tamo možete i primirisati. O Evropi, takvi kavi ste možete samo sanjati. OHR bježi glavom bez obzira, a za njim i svi ostali. Za ovih 16 godina, vi koji pripadate među ovih 70% glasača na proteklim izborima, pokazali ste neviđeni primitivizam. Neka vam je sretan savez brloga zvanih Republika šumska i srbobalijsko-ustaška federacija. Ja ću svoju «Jednu i jedinu», Republiku BiH, pamtiti onakvu kakva je bila prije nego što ste vi izašli iz brloga.  

PRIJE I POSLIJE VLASTI

(Pincom.info, 10. januar, 2006, Piše: Marko Antunović)

Što je Zlatku Dragan, a što Bakiru Zlatko ?

I „medijska“ prijateljstva prestaju. Dragan Čović opet je kao i nekada, za Zlatkova propagandista Bakira Hadžiomerovića, ono što je i ranije bio- lopov i pljačkaš, jer nije omogućio Lagumdžiji ulazak u vlast.

Zlatka Lagumdžija, u emisiji 60 minuta FTV-a, nije želio odgovoriti na pitanje o apsurdu da čovjek osuđen za korupciju pregovara o sastavu državne vlasti i postavlja ministricu pravde. Za njega je čudno što nitko od brojnih lopova i pljačkaša nije vratio opljačkano. Drugim riječima on je odgovarajući na izravno pitanje o Draganu Čovića rekao da je on pljačkaš. Time je, htio to ili ne, rekao što on o njemu misli. Ali to mu nije smetalo da ga bezrezervno podržava sve dok je postojala i najmanja šansa da zajednički budu u novoj vlasti.

Lagumdžija je svojom izjavom potvrdio kako je njega i Čovića u "prijateljskom" odnosu držala vlast. Društvo su im činili i Sulejman Tihić, Milorad Dodik i Dragan Čavić. I svi su doživjeli poraz na prošlim izborima, netko lakši, netko teži, osim Dodika koji je slušao bilo svoga naroda. Netko od njih će se zadržati na političkoj sceni, a vjerojatnije je da će ih većina trajno nestati. Kao i ostalih političara kojima je program samo vlast.

Ovo društvo političara je i podržalo, za BiH i ravnopravnost naroda u njoj, pogubne travanjske ustavne promjene, jer je, već po uvjetovanom instiktu, vjerovalo da će ih Amerikanci nagraditi za poslušnost vječnim foteljama. No, kad su građani rekli drukčije na izborima, onda maske padaju, kidaju se savezništva i „prijateljstva“, Tihića s Lagumdžijom, Lagumdžije s Čovićem....

I „medijska“ prijateljstva prestaju. Dragan Čović opet je kao i nekada, za Zlatkova propagandista Bakira Hadžiomerovića, ono što je i ranije bio- lopov i pljačkaš, jer nije omogućio Lagumdžiji ulazak u vlast. Propao deal, svi se jednostavno vraćaju na svoje ranije pozicije.

Privatne televizije i privatni novinari ostaju i dalje. FTV je Zlatkova kao što je njegov i Bakir, najbolji novinar prošle godine u BiH. Bakir je dobio i nagradu za tu titulu. Još samo da građani kažu kako neće više plaćati pretplatu za Zlatkovu privatnu televiziju i njegove propagandiste, koji ustrajno pokazuju kako je FTV odavno prestala biti javni servis svih građana Federacije BiH.

Međuostalim, i prilogom u kojem su Silajdžić i Tihić kritizirani jer su Bošnjaci dobili beznačajna ministarstva u Vijeću ministara, a to potvrdio, gostujući u studiju i predsjednik "multietničkog SDP-a". Nakon takvog pristupa nebošnjaci u F BiH, s pravom su se pitali, je li ovo javni rtv servis ili privatna bošnjačka tv.

Kao što će s političke scene odletjeti političari kojima je sav program sadržan u jednoj riječi- vlast, tako će i njihovi propagandisti na javnih medijima otići s njima. Pa makar bili i novinari s titulom godine.

10.1.2007.
Pincom.info

POD PRITISKOM – prvi dio

KOMENTAR, Autor: Sven Rustempašić

1. Prvo! Čak i bilo kakvo stavljanje na dnevni red Dejtonskog Aneksa 4 (ustava) pod izgovorom, a ustvari prevarom, da se samo radi o amendiranju (promjeni, nadopuni) tog aneksa u Dejtonskom Parlamentu BiH, automatski je zadnji korak ka (do sada još neizvršenoj!) ratifikaciji odn. internacionalno pravno validnom i dobrovoljnom priznanju Aneksa 4 kao definitivnog, legalnog, punovažnog ustava BiH. To bi ukinulo u Dejtonu samo suspendiranu (ali još ne i ukinutu) državu Bosnu i Hercegovinu – a na internacionalnom nivou uspostavilo, ozakonilo samo jednu i jedinu državu na geografskoj teritoriji BiH: ¨srpsku državu zapadno od Drine, Republiku srpsku¨, stvorenu agresijom, ratnim zločinima i genocidom.

2. Usvajanje Aneksa 4 putem prihvaćanja njegovog amendiranja i parlamentarnog usvajanja amandmana na isti, za sva vremena ukida bilo kakvu državu Bosnu i Hercegovinu! Aneks 4 je nelegalni i do sada neusvojeni ustav. Tokom svih godina nakon Dejtona, Republika Srpska je bila i ostala nezakonita, nepriznata država. Postojala je i postoji de facto (faktičko stanje na terenu), ali ne i de jure (stanje u svjetskim ¨gruntovnim knjigama¨ Ujedinjenih Nacija odn. stanje koje priznaje Internacionalno pravo i svjetska zajednica). I danas je u gruntu Ujedinjenih Nacija i dalje upisana samo Republika Bosna i Hercegovina – što je de jure stanje. Republika srpska neovlašteno ¨stanuje¨ u Bosni i Hercegovini; ¨stanarsko pravo¨ je i dalje na ime Republike Bosne i Hercegovine. To malo osoba zna, jer to od javnosti najviše kriju upravo tzv. ¨bošnjački lideri¨, kao najveću ¨antidržavnu tajnu¨! Dakle, tek bi glasanjem u Dejtonskom parlamentu BiH po pitanju Aneksa 4 uz prihvaćanje amandmana na isti, parlamentarci taj aneks izglasali kao zakoniti ustav. Usvajanjem bilo kakvih amandmana na Aneks 4, bi priznali Republiku Srpsku kao zakonito stvorenu i nadalje potpuno priznatu i suverenu državu na svjetskom nivou. Ukinuo bi se kontinuitet države Bosne i Hercegovine, na čiju zaštitu kao članica UN ima pravo. To se može konstatirati čak i bez ulaženja u to kakvi jesu ili nisu amandmani, jer amendiranje (promjena, nadopuna) i nije važno koliko to da se Aneks 4 u Dejtonskom parlamentu BiH ozakoni kao ustav.

3. Da se navedeno ne bi dogodilo, intervenirao je Patriotski blok, koji je odbacivši amandmane 26. aprila 2006. godine u Parlamentu BiH, odbacio i priznavanje Aneksa 4 kao ustava putem čina njegovog amendiranja (jer bi mijenjanje nekih članova ustava podrazumijevalo da ga mi sveukupno po prvi puta prihvaćamo i proglašavamo zakonitim). To su učinili parlamentarci iz SBiH, BOSS, HDZ 1990, Republikanci BiH, poslanici Mehmed Žilić (SDA) i Nijaz Duraković. To je bila krhka pobjeda, teška i labilna - ali je s obzirom na težinu dane situacije dovoljna da za sada obrani državu Bosnu i Hercegovinu, odn. ne dozvoli Dejtonskom Parlamentu BiH da sada nezakonitu Republiku srpsku (prema Internacionalnom pravu, Povelji UN), ozakoni kao državnu tvorevinu (i to nastalu na ilegalnom uništenju Republike BiH).

4. Vraćanje procedure u Parlament BiH, kako to furiozno traže Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik, Dragan Čović i prije sviju Sulejman Tihić i njegov Glavni odbor SDA, bi na internacionalnom nivou četnicima ¨halalio¨ genocid, tj. ozakonio bi to da velikosrpski projekt za genocid bude nagrađen državom na pola BiH, ali i velikosrpskom dominacijom nad preostalim teritorijem BiH na kojoj se nalazi Federacija BiH - što je također ¨antidržavna tajna¨ među tzv. ¨bošnjačkim liderima¨!

5. Navedeni proces priznavanja Republike srpske i nakon izbora forsiraju Sulejman Tihić i njegov Glavni odbor SDA. U tome imaju i maksimalnu podršku medija, od ¨60 minuta¨ i ostalih emisija FTV BHT1, preko ¨Slobine Bosne¨ i ¨Oslobođenja¨ do ¨Dana¨. Niže rangirano članstvo SDA je o ovome ili nedovoljno i neispravno obaviješteno kao o finalnoj veleizdaji države BiH, ili se toj veleizdaji protivi onom snagom i vještinom koliko te obične ljude u SDA drži patriotizam, zdrav razum i čast ... po pitanju opstanka države i naroda. U tom otporu veleizdaji posebno imponira patriotski stav lidera SDA iz Zeničkog i Sarajevskog kantona, jer su oni svjesni izdaje i stoga nisu pokleknuli pod manipulacijama, lažima, prevarama, pritiscima, ... Bakira Izetbegovića, Sulejmana Tihića, Adnana Terzića .... Ko sve to spoznaje, može dati još više počasti i patriotskog kredibiliteta liderima SDA u Sarajevu i Zenici.

6. Usprkos nekim ipak već poznatim činjenicama o štetnosti priznavanja Aneksa 4 kao ustava, Sulejman Tihić i Glavni odbor SDA (uz častan izuzetak članova iz Sarajeva i Zenice) uporno, drsko i uz pomoć ambasadora Velike Britanije i SAD, tjeraju Harisa Silajdžića i sve branioce države Bosne i Hercegovine, da pokleknu pod njihovim uvjetima - koji su istovjetni uvjetima, pritiscima i siledžijstvu Beograda. Da li su čitaoci novina i gledaoci TV emisija primijetili da nikada jedan tako žestoko poraženi kandidat za bilo koju funkciju nije tri mjeseca nakon poraza niti jedan dan sišao sa TV ekrana i novinskih stupaca, kao što Tihić ne silazi sa pro-velikosrpskih medija u FBiH?! Da li su primijetili psihopatologiju Sulejmana Tihića koji o sebi govori u trećem licu?! Poznato je u psihologiji da govoriti o sebi u trećem licu predstavlja znak poremećaja, iluzije grandomanije i kulta ličnosti, ali ujedno i lukavog, bezobzirnog neprijateljstva. I tako već tri mjeseca Tihić propagandom, suradnjom sa neprijateljima i svakojakim metodama specijalnog rata i pritiska tjera Harisa Silajdžića i branioce države BiH da pristanu na taj čvrsti dogovor Sulejmana Tihića, Bakira Izetbegovića, Adnana Terzića ... sa velikosrpskim projektom i njegovim internacionalnim sponzorima. Taj diktat Sulejman Tihić realizira tako da sabotira uspostavljanje vlasti i tri mjeseca nakon izbora i tako poništava volju bošnjačkog naroda iskazanu na ovim izborima – a sve u korist velikosrpskog, ali i tuđmanovskog projekta (kojeg forsira HDZ BiH uz od ove godine časni izuzetak nove stranke, HDZ 1990, koja izgleda kao da odbacuje tuđmanovske aspiracije protiv države BiH).

7. Tihić, Izetbegović, Terzić i njihovi iz GO SDA, su tri mjeseca nakon izbora svaki dan furiozno forsirali ulazak Zlatka Lagumdžije i njegovih ¨posljednjih Jugoslavena¨ iz SDP-a, u vlast umjesto Stranke za BiH. A izbornim rezultatima dani glas bošnjačkog naroda za stupanje SBiH u vladajuću koaliciju su reketaški uvjetovali tako što su Silajdžiću izdiktirali da ozakoni Republiku Srpsku, da relativizira genocid tako da prihvati ¨Komisiju za istinu¨, uz mnoge druge ucjene - o kojima će biti riječi u drugom dijelu ove prezentacije, kada bude tumačen dogovor Silajdžić-Tihić. Kako niti to nije dovoljno, oni nastoje izbaciti Harisa Silajdžića iz Dejtonskog predsjedništva BiH na onim izborima koji bi se ubrzo dogodili ako bi lideri SDA uz stranke iz Republike srpske i HDZ, doista izglasali zakonitost Aneksa 4 u Parlamentu Dejtonske BiH, odn. zakonitost Republike Srpske kao evropske države. Ponoviti treba da će o tom uvjetovanju koalicije SDA-SBiH, biti nadalje riječi kada ovaj autor čitateljima pokuša protumačiti stvarno značenje Dokumenta o koaliciji koju su par dana prije kraja 2006. godine potpisali Tihić i Silajdžić (uz navodno ¨posredovanje¨ Američkog ambasadora McElhaney-a?).

8. Haris Silajdžić je u izjavi za ¨Dnevni Avaz¨ napravio i neke greške ili previde, odn. nesmotrenosti. Pogriješio je kada spaja uvjetovanje pitanja Kosova pitanjem Bosne i Hercegovine. Naime, na godišnjoj Skupštini saveza demobiliziranih boraca Armije RBiH on izjavljuje: "Ustavne promjene usko su povezane sa stanjem Kosova." To naprosto nije tačno, jer to su dva različita pitanja! Jedino je tačno da bi svi neprijatelji države BiH rado povezali sudbinu RS i Kosova. Sjetimo se da su sve nadležne svjetske institucije bezbroj puta rekle da statusi Kosova i RS nisu povezani. Republika BiH je svoj status na svjetskom nivou riješila 1992. godine, povoljno za sebe. To je završena stvar. Prema ustavu SFRJ, pokrajina Kosovo također ima pravo tražiti neovisnost i internacionalno priznanje. Kosovo to do sada nije tražilo, ali je sada Evropa i sveukupna svjetska zajednica uzela ¨zdravo za gotovo¨ da Kosovo to sada može tražiti, te da će na to traženje reagirati u korist Kosova. A sve to sa državom BiH nema veze – ili kako sam u jednoj analizi naglasio: ¨Kosovo ima veze sa BiH jedino ako mi tu vezu sami uspostavimo, što je totalno u suprotnosti sa interesima obrane RBiH.¨

9. Silajdžić griješi i kada kaže, prema Avazu od 24. decembra, 2006.: "Stranka za BiH neće pristati na aprilski paket ustavnih amandmana..." Problem sa tom izjavom je što SBiH može biti preglasana u Skupštini, a on ne može, jer on ima pravo veta u Predsjedništvu. On govori kao stranački čovjek, a ne kao član Predsjedništva koji ima mandat da zaustavi protudržavna djela. Haris Silajdžić se ne treba ¨degradirati¨ na nivo stranačkog čovjeka, odričući se statusa državnika!

10. Još jedna greška Harisa Silajdžića ovih dana je ilustrirana prema Avazu od 8. decembra 2006., time što Silajdžić ubjeđuje Evropljane riječima: " ...i u Državnom parlamentu je odbacivanjem amandmana poslana jasna poruka. Ne treba nam to što je dva puta odbijeno." Stop! Nije tačno da je ¨poslana poruka¨. Poruke se mogu slati i iz kafana i restorana unutar zgrade Parlamenta BiH. Tačno je i precizno samo to da je u Parlamentu BiH, 26. aprila, 2006. godine, donesena pravosnažna, obvezujuća i definitivna odluka! Stoga bi ispravno bilo da je Silajdžić rekao: Državni parlament je pravosnažno, obvezujuće odlučio da odbaci amandmane. Neću u Predsjedništvu potpisati donošenje na dnevni red amendiranja Aneksa 4, ako nam to ponovno pokušaju nametnuti. Tako bi ispunio svoju dužnost obrane državnog interesa Bosne i Hercegovine.

11. Po Harisa Silajdžića je olakšavajuća okolnost ta da on ne može neke gorke činjenice kazati javnosti, kako po prirodi svojega državničkog položaja i pristupa materiji, tako i što mora ¨hodati po žiletima¨ da ne uvrijedi jezgro liderstva GO SDA – jezgro koje sačinjavaju, ponoviti i naglasiti se mora, Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i Adnan Terzić -- sve do i jedan eksponirani suradnik velikosrpskog projekta po temeljnim pitanjima opstanka države BiH.

12. Uz sve pogodne, korisne izjave i poteze koje čini, Silajdžić ne treba sebi dozvoliti greške na nivou definicija i na nivou strateških opredjeljenja obrane države Bosne i Hercegovine. Naime, branioci države Bosne i Hercegovine, branioci naše časti i naš Predsjednik Haris Silajdžić imaju protiv sebe izuzetne snage, te se svaka greška nama razbija o glavu, bilo kratkoročno bilo dugoročno.

Komentar poznatih činjenica iz Dokumenta o koaliciji SDA-SBiH, kojega su potpisali Sulejman Tihić i Haris Silajdžić par dana prije kraja 2006. godine, slijedi u drugom dijelu ove prezentacije.

Kao argument da ovaj mit nema veze sa ljudima mogao bi se spomenuti slučaj Sulejmana Spahe, unuka Mehmeda Spahe, nekadašnjeg lidera JMO, koji je svojevremeno prodao (spalio) čitavu Bosnu za ministarsku fotelju. Sulejman Spaho, ponosni član Šešeljevih radikala bio je i dobrovoljac u Šešeljvim četničkim hordama, koje su klale zahrđalom kašikom po Hrvatskoj i Bosni. Drugi argument mogao bi se odnositi na mlađanog Bakira Izetbegovića, čiji je babo prodao (spalio) "samo" pola Bosne, svega 50 godina nakon što je ista odlukama ZAVNOBIH-a ponovo "rođena iz pepela". Od tada pa do danas ideolozi četničkog pokreta nisu imali većeg saveznika u Bosni od njega i njegovog babe. Za svaki slučaj tu su kao rezerva još i Sulejman Tihić, Zlatko Lagumdžija, te armija simpatizera velikosrpskog projekta  i rušenja BiH kao države, pravilno raspoređena u GO SDA i SDP-a, medijima i institucijama vlasti. Bit će da je ipak riječ o "žar-ptici" nekog dalekog Egipta, koja sa Bosnom i ljudima nema nikakve veze. Ako je to tako, čak je i nada vjerovonja u razne mitove postala isprazna. Pticu feniks nikada nećemo dočekati. Na početku bješe riječ i na kraju ostade riječ-to je sve što nam je možda ostalo, a možda i nije....

No, međutim, drugi dio Bosne još uvijek gori. "Pečnicu" podgrijava i mlađani Albanac Senad Šalja Pečanin iz Rožaja, koji je usput budi rečeno jedini u Sarajevu dočekao kraj opsade još deblji nego što je prije bio. Njega mući Kosovo, rodni kraj, veliki ulog balkanske trpeze, za koji treba naći "robu". Tu mu nekako tzv. RS dođe kao idealan "ulog" a i moč jedne druge ptice zvane KOS mu ide na ruku. S toga se albanski DANI malo, malo pa raspjevaju o Kecmanoviću, o vehabijama, a kada im ponestane prostora tu je i tzv. RTVFBIH da im pomogne. Tako su nam oduzeli i riječ, a i sliku. Čudan neki pepeo, koji se ne može više ni vidjeti ni opisati, već samo osjetiti "miris", sve dok nam i to ne oduzmu.

Pošto je gospodin Šalja u predhodnoj emisiji portretirao Bošnjake kao teroriste i manijake, u prošloj je doveo predstavnike bosanskih Hrvata, namigujući im da pričaju o trećem entitetu. Tako getoizirani, lakše nas je slomiti, spaliti, prodavati, trgovati... Emisija je očito bila namjenjena nepismenima, računajući na njihov kvantitet, naivnost i merhametluk, što na kraju rezultira u izmanipuliranim glasovima dodjeljenim lažnim feniksima. Tako biva, kažu oni, Švicarska ima tri naroda i tri entiteta, pa svi "happy", niko nikome ne smeta. Jeste, samo tu Šalja iz Rožaja podvaljuje zamjenom teza. Švicarska konfederacija je nastala ujedinjenjem tri kantona: Uri, Schwyz i Unterwalden, ćiji su predstavnici još 1291 potpisali federalni ugovor, a zatim složno, zajedničkim snagama stali u odbrambeni rat protiv agresije Habsburške monarhije. Sa druge strane entitet tzv. Rs je nastao kao rezultat agresije, etničkih progona i genocida, kao i veleizdaje Alije Izetbegovića, u to doba neprikosnovenog diktatora, vlasnika života i smrti na dijelu Republike BiH, koji je branila ABiH. Također, pod uticajem Franje Tuđmana i Bobanovog HDZ-a pokušalo se sličnim metodama kreirati još jedan geto, tzv. Herceg-Bosnu na jugu Republike BiH. S toga, priznavanje/ratifikacija tzv. Rs u Parlamnetu BiH, kao i formiranje "trećeg" entiteta bio bi antidemokratski i anticivilizacijski čin, koji bi kao primjer da se genocid i fašizam isplate imao nesagledive posljedice ne samo po Bosnu nego i za cijelu ljudsku civilizaciju. Da ne govorimo o tome da bi time i sami bosanski Hrvati stavili "bravu" na njihov povratak i daljnje (političko) prisustvo u ostalom dijelu Republike BiH, čemu se Biskupska konfernecija s pravom protivi.

Te činjenice Šalja iz Rožaja zna vrlo dobro, ali njegov albanski patriotizam i želja da se zamjenom tzv. Rs za Kosovo dobije ono šta on želi su jače. Nije tu prioblem samo u Šalji Pečaninu, već i u "pepelu" ostalom poslije spaljivanja pola Bosne. Taj "pepeo" očito nema mogućnost da izrodi bilo kakavog feniksa, a može ga zaljevat kako god ko hoće. Pepeo ko' pepeo, ni mukajat.

ŠTA SE ONO BIJELI U GORI ZELENOJ?

(London, 17.11.2006)

Tako je na magistralnom putu koji iz Užica vodi ka Višegradu, u Mokroj Gori niklo tzv. ekološko selo, čiji je vlasnik poznati filmski reditelj, Sarajlija Emir Nemanja Kusturica, prijatelj srbijanskog premijera Vojislava Koštunice. Na tom dijelu svoje zemlje će Nemanja uskoro naplaćivati prolaz za sva vozila. Mještani se bune i ovaj potez kojeg su odobrile čak i vlasti, nazivaju ¨Kusturičin harač¨. Opet smo krivi, prave haračlije, čak i kada se zna da Nemanja Kusturica nije Bošnjak već bijeli Rom sa Gorice.

Na sličan su način profitirali i njegovi sunarodnjaci, među kojima su najpoznatiji Alija i Bakir Izetbegović, Sulejman Tihić, te plejada lažnih Bošnjaka, a u stvari islamiziranih Srba, danas skoncentrisanih u Glavnom odboru SDA i SDP. Oni nikada nisu zaboravili svoju maticu Srbiju. Iz njihovih se redova uglavnom regrutuju jataci četničke ideologije. Iz ovog brloga uglavnom dolaze sve sabotaže, opstrukcije, zamjene teza, rovarenja, pljačke. Čestiti građani Republike BiH ne mogu se pravim četnicima iz Srbije niti suprotstaviti, zbog čvrste ograde sazidane od tih jataka.

Naravno, tu je prisutna i snažna osovina zla iz inostranstva. A nekako s' proljeća, proradila je i savjest Muhamedu Šaćirbeju, prvom ambasadoru BiH u UN i bivšem BiH diplomati. Obznanio je da je Zapad '95 dao ¨zeleno svjetlo¨ za napad na Srebrenicu i Žepu, te ostale gradove u istočnoj Bosni, računajući i Goražde, iako su Srebrenica i Žepa bili zaštićene zone UN. U tom kontekstu kao glavni hohštapleri podvale i ¨sponzori¨ genocida spominju se Richard Holbrook i Carl Bildt.

Ovih se dana oglasila i Carla del Ponte optužbom da je Zapad unaprijed znao da će jedinice iz Srbije zauzeti UN sigurnosnu zonu Srebrenica, a da ipak ništa nije učinjeno da se to spriječi. Njenu izjavu je prenio Radio Slobodna Evropa. Del Ponte tvrdi da je internacionalna zajednica znala kako će zločinačka JNA-VRS zauzeti UN-ovu zaštićenu zonu Srebrenicu. To potvrđuju spoznaje do kojih je 1995. godine, kao posebni izvjestitelj iz UN-a za berlinski Tageszeitung i urednik britansko-američkoga glasila za sigurnosna pitanja BASIC, došao njemački novinar Andreas Zumach: ¨Vidio sam transkripte razgovora koje su vodili Mladić i Perišić, počevši od 17. lipnja 1995. godine, dakle negdje oko tri tjedna prije početka napada na zaštićeno područje UN-a Srebrenicu. Prijepis njihovih razgovora pokazala su mi dvojica službenika američke obavještajne agencije, a iz njih je vidljivo da su Mladić i Perišić telefonom i drugim načinom komunikacije, nekad i nekoliko puta na dan, veoma precizno, rekao bih do u detalj, planirali napad na Srebrenicu.¨

Nakon ovako probuđene savjesti dolazi burna reakcija "ogoljenih". U Americi snažni cionistički lobi staje u odbranu Richarda Holbrooka. Ide se tako daleko da se čak nudi izdvajanje Srebrenice i Žepe iz tzv. RS, pod uslovom da se Richard Holbrook ne optužuje više kao planer i saučesnik u genocidu i pod uslovom da se tzv. RS ostavi četnicima kao ratni plijen sazidan na genocidu, zločinima i progonima. I naravno, kao ¨izvođač radova¨ ovakve nove podvale, pojavljuje se udruženje bijelih Roma i janjičara iz Glavnog odbora SDA, odnosno njihova filijala u Americi, poznatija pod bombastičnim imenom KBSA. Inače, ova SDA filijala je poznata u dijaspori po tome što rijetko ili gotovo nikada u svojim proglasima ne spominju Republiku BiH, državu koju smo imali, već redovno spominju duh Bosne (kao, nema je više) i ideju Bosne (kao, nikada nije ni postojala). Time se perfidno ugrađuje u svijest i podsvijest naivnih Bošnjaka ideja da je uzaludno se boriti za nešto što je ¨mrtvo¨ i nešto što ¨nikada nije ni postojalo¨ - što je zapravo nastavak genocida drugim sredstvima. U svemu ovome, shvatljiva bi bila želja samih Srebreničana da podrže ovu akciju. Oni ipak moraju shvatiti da se genocid nije desio samo u Srebrenici već na cijeloj teritoriji tzv. RS i šire, u dijelovima Republike BiH, koji su bili napadnuti od strane Miloševićevih i Tuđmanovih fašističkiih falangi.

Dalje, drugo-optuženi, Šveđanin Carl Bildt, se ovih dana, nakon više godina, iznenada ponovno obreo u Sarajevu; vjerojatno tražeći zaštitu od istih hohštaplera. Očito je da se klupko odmotava i da i jedan i drugi kolaborant u genocidu pokušavaju naći zaštitu kod partnera u zločinu, danas u vlasti dejtonske BiH.

Kako stvari stoje, četnički jataci okupljeni u vrhu SDP-a su izgleda napravili grešku što na vrijeme nisu poslali i Muhameda Šaćirbeja u Guantanamo. Samo prijetnja sudom u dejtonskoj BiH izazvala je potpuno suprotan efekt – Šaćirbeju je proradila savjest! Ta greška Zlatka Lagumdžije može sada koštati i njih i njihovu braću po zlu iz vrha SDA gubitka povjerenja čak i kod onih tradicionalno naklonjenim prihvaćanju svih vrsta podvala i laži.

Što se nas građana Republike BiH tiče, ne hvala, ne trebaju nam ¨utješne nagrade¨! Ne trebaju nam nove enklave i distrikti, mi hoćemo pravo, pravdu i legalitet. Mi ne priznajemo pravljenje paradržavica genocidom niti nametanje ustava zločinom, agresijom i ucjenom. Mi hoćemo nazad naš legalni ustav Republike BiH i demokratsku, suverenu pravnu državu ravnopravnih naroda i građana na svakoj stopi njene teritorije.

KONSTITUIRAJUĆA SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA BiH

(Sarajevo, 6. novembar, 2006, FENA)

INAUGURACIJSKI GOVOR ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH ŽELJKA KOMŠIĆA

USTAVNE REFORME NE SMIJU SE PROVESTI PRIJE ZAVRŠETKA PROCESA PROTIV SCG

(Dnevni Avaz, 2. novembar, 2006)

Ajanović traži odlaganje potpisivanja

Predsjednik Bosanske stranke Mirnes Ajanović upozorava domaću i međunarodnu javnost da se ustavne reforme ne smiju provesti prije završetka sudskog procesa u vezi sa tužbom BiH protiv SCG, saopćeno je jučer iz BOSS-a.
Dobivanje tužbe protiv SGC zbog agresije rezultirat će vraćanjem na Ustav Republike BiH, a time i ukidanjem entiteta. Također, Ustav BiH, kojim je priznata Republika Srpska, prema Bečkoj konvenciji o pravu ugovora,ništavan je, jer je kao međunarodni ugovor potpisan od predsjednika RBiH, Srbije i Hrvatske, koji nisu bili ustavotvorni organi.
Parlament Republike BiH nije ratificirao Ustav BiH, i da bi RS bila legitimna, mora se suština međudržavnog sporazuma ratificirati u Državnom parlamentu, a to upravo izdajnički dogovaraju Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić sa SDS-om.
Ukoliko poslanici SDA i SDP-a radi ostvarivanja interesa SDS-a glasaju u Parlamentu za dogovorene tzv. reforme, za koje je najavljeno potpisivanje sporazuma u nedjelju, time će se prvi put legitimirati postojanje Republike Srpske nastale na genocidu. Iz navedenih razlogaprijeko jeneophodno sačekati presudu Međunarodnog suda i tek nakon toga provesti ustavne reforme prema međunarodnom pravnom poretku, upozorio je Ajanović.

KOMENTAR Republikabih.net

Mirnes Ajanović je potpuno u pavu u vezi podvale sa podmetanjem tzv. amandmana na dejtonski (ilegalni) ustav BiH, čiji jedini cilj je legalizacija (ratifikacija) genocida i ratnih ciljeva ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića. O tome je i Republikabih.net pisala u nekoliko izdanja, a potezi veleizdajnika BiH objašnjeni su nedavno u slijedećim tekstovima:

-USTAVNE PROMJENE ZNACE LEGALIZACIJU GENOCIDOM STVORENE TZV. “RS”, A TIME I KRAJ BOSANSKE DRŽAVE

-BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU DEJTONA I BRISELA

Nažalost, izborni rezultati pokazuju da je većina građana Repubike BiH dala svoj glas velikosrpskoj koaliciji SDA, SDP, SNSD, SDS, HDZ, koja od svog osnivanja do danas radi na rušenju Republike BiH i stvaranju velike Srbije na njenom tlu. Poražavajuća je činjenica da recimo stranka BPS, koja je još u predizbornoj kampanji jasno navela u svom programu da će se zalagati za pravo, pravdu i kontinuitet legaliteta ustavno-pravnog sistema Republike BiH, dobila samo jedno mjesto u dejtonskom Parlamentu BiH. BOSS, koji je sa SDU govorio istu stvar nije dobio ni jedno mjesto. Dakle većina od oko 70% današnjih građana Republike BIH želi da uništi državu u kojoj živi, Republiku BiH i da na njenom zgarištu uspostavi genocidom nametnutu tzv. RS, koja bi potom postala dio velike Srbije. Ovaj puta opravdanja tipa nismo znali, morali smo i td., ne važe jer su znali i nisu morali. Radi se o otvorenim neprijateljima države u kojoj žive, koji su među normalnim ljudima prepoznati kao srbalije, četnici, ustaše i četnička frakcija bivšeg SKBiH i td. Ti i takvi su radili i proveli sve do jednog izbornog inžinjeringa od početka agresije do danas, uključujući i nasilno likvidiranje Pozderaca i eliminaciju probosanskih članova bivšeg SKBiH. Oni su i danas na vlasti, oni su proveli, odnosno bili saučesnici u agresiji, zločinima, genocidu, podjeli i rušenju hiljadugodišnje države Republike BiH. Maske su odavno pale i činjenica je da u današnjoj BiH živi svega oko 30% njenih patriota, koji imaju težak zadatak da poraze većinu od oko 70% srbalija, četnika i ustaša, ako žele da sačuvaju domovinu za buduća pokoljenja. Nikada u svojoj hiljadugodišnjoj historija Bosna nije imala toliki broj neprijatelja i nikada joj nije prijetila tolika opasnost od nestanka. Nikada u svojoj hiljadugodišnjoj historiji takvi stravični zločini se nisu desili na bosanskom tlu i nikada od pamtivjeka nije bilo više primitivizma, nemorala, kriminala, zla i pokvarenosti.  Ukoliko ovi smradovi uspiju da unište Republiku BiH i ratifikuju genocidom nametnutu paradržavu tzv. RS na njenom tlu, to će biti i poraz ljudske civilizacije, kao i dokaz da Evropa nije kontinent civilizovanih nacija, već kontinent hipokrita i fašista. To bi bio početak devolucije čovjećanstva, povratak od civilizovang homo sapijensa prema rasi neandertalaca i majmuna.

SEAD AVDIĆ SMATRA DA LIDERI SDA I SDP-A IMAJU SKRIVEN CILJ

TIHIĆ I LAGUMDŽIJA ŽELE UKLONITI SILAJDŽIĆA IZ PREDSJEDNIŠTVA BiH

Sead Avdić, aktuelni poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, kaže da je cilj alijanse koju su stvorili Milorad Dodik, Dragan Čavić, Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić uz pomoć nekih međunarodnih centara moći, disciplinirati ovu državu kroz prihvatanje propalih aprilskih ustavnih amandmana.
Takvo discipliniranje jedne male države, uz ignoriranje izborne volje građana, ističe Avdić, nije zapamćeno nigdje u Evropi.
- Osnovni cilj njih četvorice koji je ustvari skriveni stvarni cilj, a posebno Tihića i Lagumdžije, jeste uklanjanje dr. Harisa Silajdžića iz Predsjedništva BiH. Oni to rade kako bi spasili lične pozicije i propali projekt u kojem su bili tek zapisničari onoga što su diktirali Dodik i Čavić. Razumijem američkog ambasadora u BiH i njegovu poziciju kao medijatora propalih ustavnih promjena, razumijem i njegovo insistiranje da budu usvojene, ali Lagumdžija i Tihić imaju sasvim druge ciljeve - pojašnjava Avdić za "Dnevni avaz".

KOALIRANJEM DO REZERVATA

(Sarajevo, 10. oktobar, 2006.)

 – U toku aktualnih pregovora o post-izbornim koalicijama u BiH, tzv. ¨dobro obaviješteni¨ novinari i analitičari insistiraju na opciji ¨velike koalicije¨ Dodikovog SNSD, Tihićeve SDA, Lagumdžijine SDP i Čovićeve HDZ.  Ovom doprinosi i njihova pojava u kontakt-emisiji ¨Pošteno govoreći¨ BH TV1, čija se je urednica Duška Jurišić uprla iz petinih žila da ih predstavi kao ¨logične i prirodne¨ partnere u podjeli vlasti.

Interesantno je da su ¨dobro obaviješteni¨ u svojim upinjanjima ¨propustili uočiti¨ da je ta koalicija formirana već prije godinu dana; te da neprekidno funkcionira na platformi beskompromisnog prisiljavanja građana BiH da preko dejtonskih parlamenata ¨usvoje¨ paket ustavnih amandmana na Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma – te da je jedina ¨logika¨ koja ovu četvoricu i njihove stranke ¨prirodno povezuje¨ u post-izbornu koaliciju, ustvari ¨princip¨ da paket amandmana (a doista ozakonjenje Republike Srpske i amnestiranje genocida!) mora biti ponovno, po svaku cijenu, prisilno ¨usvojen¨ u Parlamentu BiH, čime bi se Aneks 4 trajno uspostavio kao ¨legitimni¨ Ustav BiH.  Prisilno ¨usvajanje¨ tog paketa imalo je, i još uvijek ima, groteskno navijačku podršku Američkog ambasadora Meklhenija, kao i Visokog predstavnika Švarc-Šilinga.  Stoga ti ¨dobro obaviješteni¨ svojim javnim prezentiranjem ove koalicije kao ¨logične i prirodne¨, zapravo samo nastoje biti na usluzi toj dvojici diplomata, kao i velikosrpskom projektu, a u tome – poput urednice Duške Jurišić – ponekad znaju pokazati i pretjeranu revnost.

NAKON ALIJE – HARIS ?!

Ali, u sjeni novinarsko-analitičarske i političko-diplomatske kampanje da se paket amandmana po svaku cijenu odn. prisilno ¨usvoji¨ u Parlamentu BiH kao jedina ¨prirodna i logična¨ mogućnost za mijenjanje ustavnog poretka (što niti je istinito niti je jedina opcija), nalazi se nešto diskretnija kampanja da se kao jedina ¨prirodna i logična¨ prikaže eventualna koalicija između SDA i Stranke za BiH.  U okviru te kampanje, Stranka za BiH se diskretno prikazuje kao ¨druga bošnjačka stranka¨, odn. ¨logični¨ dodatak SDA-u.  Također se predsjednik SBiH i novi član Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić, skoro otvoreno pokušava prikazati kao ¨prirodni lider Bošnjaka¨.  Tu kampanju podržava ¨Dnevni avaz¨, a sam Silajdžić nikada nije demantirao glasine da je još prije izbora započeo pregovore sa Tihićevim protivnicima iz vrha SDA, koji su mu ponudili ulogu ¨bošnjačkog lidera¨ vjerovatno u zamjenu za podršku koju bi on – kao budući član Predsjedništva BiH i nesumnjivi lider Stranke za BiH – mogao pružiti u procesu ¨usvajanja¨ paketa amandmana u Parlamentu BiH.

U post-izbornu kampanju za formiranje te druge ¨prirodne¨ koalicije (SDA-SBiH), uključio se još jedan pripadnik diplomatskog kora, Britanski ambasador Metju Rajkroft, požurivši da pruži svoje ¨posredničke usluge¨ čim je postalo jasno da će Silajdžić zauzeti Tihićevo mjesto u Predsjedništvu BiH.  Tako je nastala prividna podjela na dvije – Meklhenijeve (američke) i Rajkroftove (britanske) – ¨prirodne¨ koalicije.  Dok se prva, ¨Meklhejnijeva¨, koalicija (SDA-SNSD-HDZ-SDP) zasniva na ¨prirodnom¨ savezu onih koji po svaku cijenu, krajnje otvoreno, nastoje prisiliti Parlament BiH da ¨usvoji¨ paket ustavnih amandmana čijim i samim usvajanjem Republika Srpska dobija legalitet, druga se koalicija (SDA-SBiH) zasniva na pokušaju da se prisilno ¨usvajanje¨ paketa amandmana sakrije pomoću stvaranja slike o ¨prirodnom savezu dvije bošnjačke stranke¨.  Pri tome bi ciljani gubitnici u slučaju stvaranja bilo kojeg od ova dva - ovako koncipirana - ¨prirodna¨ saveza, trebale biti sve patriotske snage koje su u aprilskom glasanju u Parlamentu BiH porazile anglo-američki pokušaj ¨usvajanja¨ paketa amandmana kojim bi se Aneks 4 pretvorio u ¨legitimni¨ Ustav Bosne i Hercegovine, odn. Republika Srpska u svjetski priznatu državu.

DUNJALUČKE DOBITI ...

Presudu o uspjehu jedne ili druge kampanje odn. koalicije, treba donijeti vrh SDA.  A ovaj vrh je, kao nikada do sada, duboko podijeljen.  Čak i nakon aprilskog poraza u Parlamentu BiH, Sulejman Tihić je zadržao kontrolu nad većim dijelom vrha SDA, iako je prilikom glasanja uspostavio savez sa Zlatkom Lagumdžijom, krajnje omraženim unutar dijela tog vrha, a pogotovo u izbornoj bazi SDA.  Ipak, kako se sa primicanjem izbora vidilo da bi Tihić mogao savez sa SDP-om pretvoriti u trajnu post-izbornu koaliciju (pri čemu bi Lagumdžija, zauzvrat, SDP načinio možda čak i ¨trećom bošnjačkom strankom¨), u vrhu SDA su počeli Tihića sve više tretirati kao bivšeg ¨komunističkog aparatčika¨, a sve manje kao aktualnog ¨bošnjačkog lidera¨.  Iako bi koalicija SDA-SDP imala za cilj da zauvijek porazi sve ¨anti-amandmanske¨ snage i trajno marginalizira građansku opciju među Bošnjacima (čime bi na tlu BiH građanska opcija bila uništena zauvijek, a time i država BiH) – u vrhu SDA se u načelu ne protive niti jednoj od ovih varijanti.   

Ipak, mogućnost stvaranja trajnog saveza sa omraženim Lagumdžijom, je upalila signal za uzbunu u krugovima novopečene bošnjačke ekonomske elite, koja je ostvarila ratne i poratne profite, a čiji paradigmatski predstavnik je upravo vlasnik ¨Dnevnog Avaza¨.  Ovo je bila predvidljiva reakcija u tim tajkunskim krugovima – iako je nisu na vrijeme predvidjeli oficijelni predstavnici bošnjačke političke elite, poput Sulejmana Tihića – jer je Lagumdžija u njihovim očima prepoznat kao socijalno-ekonomski ultra-radikal, opsjednut oduzimanjem ¨nezakonito stečene imovine¨ iz privatnog vlasništva svih onih koji ne spadaju u najuži krug njegovih najbližih ¨prijatelja¨.  Lagumdžija je, naime, opsjednut namjerom preotimanja njihove imovine i prebacivanjem iste u privatno vlasništvo svojih ¨prijatelja¨.  S obzirom da novopečena bošnjačka elita nije spremna na ¨horror¨ gubitka tek stečenog bogatstva u slučaju da se Lagumdžija, uz Tihićevu pomoć, eventualno primakne polugama vlasti – hitno se pojavila alternativa Tihićevoj opciji koaliranja s Lagumdžijom.  A pošto vrh SDA uglavnom nema ništa protiv toga da ¨usvajanje¨ paketa amandmana u Parlamentu BiH dovede do paralize državnih institucija i konačne disolucije zemlje, dobio je taktičku podršku onih sila čiji je strateški cilj da zauvijek poraze snage koje su u aprilu privremeno uspjele zaustaviti proces ¨usvajanja¨ ovog paketa, odn. ozakonjenja Republike Srpske kao države.  I dok Tihić još uvijek uživa neskrivenu podršku američkog ambasadora Meklhenija u koaliranju sa Lagumdžijom, dio vrha SDA koji se protivi Tihiću uživa u relativno prikrivenoj podršci Britanskog ambasadora Rajkrofta, pri čemu ni jedan od dvojice diplomata nimalo ne krije da njihove centrale u Vašingtonu i Londonu jedino zanima ¨usvajanje¨ paketa amandmana i pretvaranje Aneksa 4 u ¨legitimni¨ Ustav BiH.

OPSTOJNOST DRŽAVE ?

Dio vrha SDA koji se protivi Tihićevoj koaliciji s Lagumdžijom, vjerovatno i nije do kraja upućen u moguće dalekosežne posljedice ¨prirodne bošnjačke koalicije¨ SDA-SBiH koja bi tjerala Harisa Silajdžića da iznevjeri ciljeve za koje su se u prvoj polovini ove godine Silajdžić i SBiH borili uz ostale patriote države BiH.  Uostalom, taj dio vrha SDA za obranu države BiH nije niti zainteresiran, nego želi samo svoj ostanak na vlasti.  Stoga ovaj dio vrha SDA vjerovatno nije previše sklon uvjetovanju koalicije SDA-SBiH pristankom Harisa Silajdžića na ¨usvajanje¨ paketa amandmana.  Ako bi dobio svoje ¨dunjalučke blagodati¨, on bi možda dopustio Harisu Silajdžiću da i dalje - ako Silajdžić to doista želi - pokuša obraniti državu BiH.  To je za patriote povoljan scenarij, naravno, ukoliko Silajdžić ne pokaže da je obranu države BiH od proljetos - nakon što je dobio ono što je želio, mjesto predsjednika – sada ¨zaboravio¨.

Jedna drugačija struja u vrhu SDA ima čvrstu podršku britanskog ambasadora Metju Rajkrofta i njemu bliskih medija; ta će struja nastojati u predstojećem periodu putem ponuđene ¨prirodne bošnjačke koalicije¨ SDA-SBiH, uvući Harisa Silajdžića u proces ¨usvajanja¨ paketa amandmana, nudeći mu prividne ustupke na planu sadržaja ovog paketa i pozivajući ga na ¨realizam¨.  Nakon po državu najporaznije koalicije Tihić (SDA)–Lagumdžija (SDP) u Federaciji BiH, koju podržava američki ambasador Meklhejni, ta druga koalicija SDA-SBiH, koju podržava britanski ambasador Rajkroft, a koja traži da Haris Silajdžić pristane na amendiranje Aneksa 4 slično kao što bi to učinio i Tihić, je druga po redu najpogubnija kombinacija u koaliranju. Nažalost, danas se čini da je ta kombinacija najizglednija.  Pažnja!  Upravo sada Haris Silajdžić pregovara - u Londonu!  Komentar znalaca u Sarajevu je slijedeći: ¨Haris Silajdžić se u suradnji sa Britancima odriče borbe za državu BiH¨! To nije još dokazano, ali svakako izaziva podozrenje kada se prave ovakvi solo izleti u London.

Ne spekulirajući o eventualnim ustupcima koje su iz vrha SDA spremni ponuditi, Haris Silajdžić je ovdje u ovom tekstu upozoren da svako ulaženje u proces pregovora oko amandmana, a pogotovo prihvaćanje bilo kakvih amandmana na Aneks 4, predstavlja faktičko priznavanje Aneksa 4 kao ¨legitimnog¨ ustava BiH – što otvara put ¨drugoj fazi¨ amendiranja Aneksa 4, u kojoj bi se Republika Srpska transformirala iz ¨entiteta¨ u federalnu jedinicu sa pravom na odcjepljenje putem referenduma.  Da vrh SDA intenzivno radi na ozakonjenju Republike Srpske odn. definitivnom ukidanju države BiH, više je nego bjelodano – sa izuzetkom do sada jedne i jedine vidljive i dokazane osobe koja se toj veleizdaji nije priklonila, Mehmeda Žilića (za taj patriotski gest ¨nagrađenog¨ protjerivanjem iz SDA!).  Na Silajdžiću je sada odluka da li će odustati od obrane države Bosne i Hercegovine, bez obzira koliko ponude iz vrha SDA, a pogotovo iz Londona, mogu izgledati ¨prirodne i logične¨.

Ostaje još samo malo vremena da se otkrije da li su pesimističke kritičke procjene napisane ¨perom¨ ekonomiste i publiciste hadždži Bedrudina Gušića po pitanju profila predsjednika Silajdžića, bile najispravnije od svih.  Ili će, pak, biti dokazano suprotno, a to je da će Silajdžić i SBiH povući ispravne poteze: ostvariti koaliciju sa SDA u kojoj neće dozvoliti uvjetovanje dominantne Tihićeve struje unutar SDA da Silajdžić i SBiH odustanu ili skrenu sa puta ispravne, principijelne, dosljedne obrane države Bosne i Hercegovine isključivo na temelju Internacionalnog prava, Povelje UN, preporuka Američkog Kongresa i Evropske Unije.      

U ODBRANU ZAVNOBiH-a, U ODBRANU KONTINUITETA DRŽAVNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

(Sarajevo, 7. oktobar, 2006. Autor: Sven Rustempašić)

Treba se iz dogovornog prebaciti u jedini ispravni metod – pravni, kojeg država Bosna i Hercegovina kao članica Ujedinjenih Nacija može upotrijebiti ako za njim konačno posegne.  Ne mora se pregovarati sa Miloradom Dodikom odn. RS, kao što se 1991, 1992 i nadalje nije moralo pregovarati niti sa Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom.  Ako se tada pregovaranje branilo ucjenom agresora - iako tu argumenta nema, jer je pregovaranje sa zločincem samo po sebi agresiju prizivalo, pothranjivalo i nagrađivalo - danas treba odbaciti ionako uzaludni pokušaj rješavanja pitanja opstanka države BiH odn. pitanje njenog ustava, metodom dogovora na relaciji Sarajevo-Banja Luka, što zahtijevaju neprijatelji države i njenih odanih građana.  Primjera radi, taj zahtjev danas ilustrira naslovna strana ¨Slobodne Bosne¨ koja prikazuje Harisa Silajdžića kao gubitnika od velikosrpskog pakta Milorada Dodika (SNSD), Dragana Čovića (HDZ), Sulejmana Tihića (SDA) i Zlatka Lagumdžije (SDP). 

Treba izaći iz klopke, stranputice ¨dogovora¨ zločinca i žrtve – te konačno krenuti pravnim putem odn. metodom koju nam daje Povelja UN i cijeli sistem Internacionalnog prava, a naznačavaju i Rezolucija 400 Američkog Kongresa, te posebno Rezolucija Parlamenta EU od juna 2006. 

Nametnuta nam je briga o tome ko će i kako glasati po pitanju Amandmana na Aneks 4 (ustav) u Dejtonskoj BiH – iako ta briga i to glasanje uopće nije način da se riješi opstanak države odn. njen ustav.  To je samo način da se agresija amnestira a ratni ciljevi i ratni plijen (Republika srpska) ozakone.  Stoga takvo glasanje treba odbaciti jer i sam dnevni red, profil učesnika u dogovorima odn. sama činjenica da se obavljaju dogovori a ne koristi pravo, te pozicioniranje pregovaračkih strana na relaciji Sarajevo-Banja Luka – ustvari izjednačavaju zločinca i žrtvu, pri čemu zločinca a priori amnestiraju.  Takav proces ujedno ukida kontinuitet članice UN, Republike BiH, jer umjesto vijećnika ZAVNOBiH-a koji su Republiku stvorili 1942 i 1943 godine, ima za cilj u Dejtonskom parlamentu u Sarajevu čim prije retroaktivno ozakoniti velikosrpski projekt kao tvorca ¨neke nove BiH¨ od decembra 1995. godine kada je u Parizu potpisan Dejtonski sporazum. 

BiH nije ostrvska država, nego prostor sa susjednim državama Srbijom i Hrvatskom koje prema njoj imaju ekspanzionističke namjere koje su kroz agresiju pokazale (pri čemu je Hrvatska u proteklih nekoliko godina znatno od tih namjera odustala).  Sadašnje ¨dejtonsko stanje¨ u BiH nije nastalo samo od sebe unutar BiH, nije posljedica građanskog rata - kao kada, na primjer, na ostrvskoj državi Cejlon borbu vode Tamilski tigrovi protiv vladinih vojnika - nego međudržavnog sukoba, tj. agresije susjeda na Republiku BiH.  Pošto Republika srpska NIJE stvorena ¨unutarnjim uvažavanjem i dogovorom¨ nego agresijom, ratnim zločinima i genocidom, onda niti nezakonito stanje u BiH danas ne može biti riješeno ¨unutarnjim uvažavanjem i dogovorom¨, nego primjenom Povelje UN odn. Internacionalnog prava koje agresiju i genocid tretiraju na odgovarajući način.  Izvana. 

Stoga rješavanje problema ustava ne smije biti bazirano na ¨unutarnjim pregovorima o ustavnim promjenama¨ (mijenjanje Aneksa 4), nego primjenom Povelje UN, odn. Internacionalnog prava.  To rješavanje se mora odvijati u pravnom domenu, i to na relaciji Sarajevo-Brisel i Sarajevo-New York, East River (UN).  Pri čemu treba insistirati na KONTINUITETU države BiH koji polazi i proizlazi od ZAVNOBiH-a iz 1942, 1943. godine, zatim svih daljnjih ustava od tada, uključujući i Ustav RBiH koji je svjetski priznat 1992. godine.  Ne smije se dozvoliti da se potpisivanje Dejtonskog ugovora u Parizu decembra 1995, smatra krajem državnosti RBiH, a novim početkom neke nove države BiH u kojoj je suosnivač Republika srpska.  Ne smije se procesom amendiranja Aneksa 4 (ustava), taj ustav ozakoniti i tako u suštini ozakoniti i to da su četnici od decembra 1995. u Parizu i nadalje, preuzeli ulogu i legitimitet kojega su imali 1942 i 1943. godine vijećnici ZAVNOBiH-a.  Ne smiju četnici dobiti ulogu analognu vijećnicima ZAVNOBiH-a!

Dakle, mora se potegnuti pitanje kontinuiteta odn. zabrane diskontinuiteta države BiH, te insistirati na neupitnosti zaštite njenog kontinuiteta kao temeljnog prava kojeg država BiH ima kao članica Ujedinjenih Nacija.  Jer, nema kontinuiteta države BiH ako je država suspendirana u Dejtonu odn. Parizu, a nova Dejtonska BiH ¨osnovana¨ decembra 1995. u Parizu.  Ono što je zacrtano u Parizu decembra 1995 nije država BiH nego ad hoc unija jedne države, Republike srpske, i jednog procesa, Federacije BiH -- pri čemu je umjesto delegata ZAVNOBiH-a, suosnivački odbor uključio i grupu četnika odn. Republiku srpsku!  Ne smije se uloga, legalitet i rezultat djelovanja vijećnika ZAVNOBiH-a, putem ratificiranja (dakle, ozakonjenja) Republike srpske skrivenog paravanom procesa Holbrooke-Hays odn. Tihić-Lagumdžija-Čović-Dodikovog amendiranja Dejtonskog Aneksa 4 (ustava) zamijeniti novim legalitetom velikosrpskog, četničkog projekta.

O tome izričito govori analiza ¨BiH između Dejtona i Brisela¨, a koju su Web stranice ORBUS, REPUBLIKABIH.NET I BOSONA prenijele tokom septembra mjeseca ove 2006. godine.  Neophodno je razumjeti faktor kontinuiteta državnosti BiH, da bi se izašlo iz Dejtonske klopke i prešlo u domen Internacionalnog prava.  To je suština, a gubljenje vremena odn. stranputica je da se stalno brinemo šta će uraditi Milorad Dodik, Sulejman Tihić, pa i Haris Silajdžić – ili šta je rekao ili nije rekao Visoki predstavnik.  Treba u Sarajevu trasirati i krenuti na put koji vodi iz začaranog, zatvorenog kruga Dejtonske klopke u kojoj jednakopravno pregovaraju zločinac i žrtva na principu ¨hajde da se dogovorimo¨.  Treba izjaviti da se o vitalnim državnim interesima ne pregovara - i tako nadalje postupiti, pa se obratiti UN, EU i ostalim relevantnim faktorima.

Sada nas varaju Hays i četnici, a nažalost (najgore od svega) i SDA i SDP, ¨da se treba od nekuda početi¨, ¨da se ne može mijenjati Dejtonski ustav ako se ne napravi prvi korak¨.  Ali, upravo je taj tzv. ¨prvi korak¨ sve ono što četnici trebaju da poraze ZAVNOBiH odn. da unište kontinuitet države BiH, tj. da učine da je decembra 1995. godine u Parizu stvorena ¨neka nova Bosna i Hercegovina¨, čiji tvorci su i četnici.   

ŽBANIĆ: RS JE NAGRADA ZA GENOCID, KOŠTUNICA ISTI KAO MILOŠEVIĆ

(20. juli, 2006, Pincom.info)

U razgovoru za češki dnevnik "Pravo" kojeg prenosi srbijanska agencija "Beta" Žbanićeva još dodaje: "Zamislite da su Njemci poslije Drugog svetskog rata dobili mali teritorij po kojoj bi nacisti mogli slobodno šetati, dok bi se židovi tamo bojali ući. To je Republika Srpska".

Njezin film, koji tematizira silovanja muslimanskih žena nakon srpske okupacije sarajevskog naselja Grbavica, stigao je ovih dana u ceška kina, a Jasmila je njime željela pokazati kako nacionalizam na prostoru bivše Jugoslavije nikad nije poražen, prenio je Vecernji list.

Aktualnog premijera Srbije Vojislava Koštunicu nazvala je jednakim nacionalistom kao što je bio Miloševic no, prema njezinim rijecima, Koštunica nema moc ni sredstva za slanje vojske i to je jedino što ga razlikuje od Miloševica.

Redateljica "Grbavice" upozorila je i na slucaj srbijanske glumice Mirjane Karanovic koja je zbog prihvacanja uloge u filmu, u beogradskom tisku, nazivana "izdajicom svih Srba".

"Dvadeset i prvo je stoljece, a mi živimo kao ovce, svako unutar svoga stada. Smijemo glasati samo u okviru svog naroda, ja, recimo, ne mogu da glasati za srpsku stranu, ni za hrvatskog kandidata. U televiziji morate imati predstavnike nacija, tako da srpski redatelj mora imati na primjer hrvatskog asistenta i muslimanskog producenta", rekla je Žbanic.

Žbanic zamjera poznatom redatelju Emiru Kusturici što je u jeku rata dopustio da ga financira srpska televizija dodajuci kako se u filmu uvijek vidi odakle je novac došao.

MUČNINA LAŽNOG POMIRENJA

(Piše: Gojko BERIĆ 06/07/06, OSLOBOĐENJE)

 To bi možda i moglo proci kao cinicna dosjetka jednog nacistickog ocajnika, ali niti bi promijenilo sudbinu nacistickih glavešina, ni sudbinu poražene Hitlerove Njemacke.

Nije teško u ovoj Dodikovoj definiciji prepoznati tezu o gradanskom ratu koja sama po sebi relativizira zlocine i bratski ih rasporeduje na ravne dijelove, kako bi svaciji prtljag - srpski, hrvatski i bošnjacki - bio podjednako težak. Srbi su u tom ratu stekli Republiku Srpsku, a oni koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu dobili su u Dejtonu koliko su mogli. Ratovao je i Milorad Dodik. Ne znam kakve su i kolike bile njegove ratne zasluge, ali pretpostavljam da se nije slucajno našao na spisku onih kojima je ratni zlocinac Radovan Karadžic podijelio ordenje. Danas je ovaj tobožnji socijaldemokrata najmocniji politicar u Republici Srpskoj, nepokolebljiv u odbrani njenog paradržavnog statusa, bahat ne samo spram nejake centralne vlasti u Sarajevu vec i spram medunarodne zajednice.

To je karta koja na predstojecim izborima sigurno dobija. Ali iako je obilježen kao glavni remetilacki faktor nužnih reformi na nivou države, Milorad Dodik je, pošteno govoreci, samo barjaktar vecine bosanskih Srba, koji još žive u predmodernom razdoblju. O tome možda najbolje svjedoci njihov odnos prema vlastitim zlocinima. Ako ih, tu i tamo, i priznaju, oni ih ne osuduju, jer smatraju da su bili “politicki korisni” za srpsku stvar. U konkretnom slucaju, “politicka korist” zove se Republika Srpska. Suvišno je, naravno, i pominjati da je na oblikovanje ovakve svijesti bosanskih Srba dominantan uticaj imala velikosrpska ideologija, koja je u svom programu uvijek imala istrebljenje muslimana. To traje vec stoljece i po.

Ta morbidna “navika” ima duboke istorijske korijene. Na to se kriticki osvrtao prvi srpski socijalista Svetozar Markovic, koji u svom najpoznatijem djelu “Srbija na istoku” piše: “Ocevidno, srpski narod nije priznavao nikakvo pravo svojim sugradanima Turcima - clanovima iste države - da žive na srpskoj zemlji. Srpski narod išao je prosto da istrebi Turke. To se pokazalo docnije u srpskim ustancima, gde su Srbi ubijali Turke koji su im se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o pravu i moralu. Savest kao da ih nije nimalo grizla da ucine ma kakvo zlo delo po savremenim našim pojmovima, samo da se osvete za nasilja koja su Turci vekovima cinili.”

Najnoviji genocid nad Bošnjacima bio je samo nastavak zapocetog pokolja. I moral i poruka osvetnika ostali su isti, pa je krvnik Mladic po ulasku u Srebrenicu izjavio: “Ovaj grad dajem na dar srpskom narodu. Napokon, poslije bune protiv dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima u ovom regionu.”

Što se tice ukidanja Republike Srpske - ideje na koju Dodik i njegovi nacionalisticki gavranovi uzvracaju najavom referenduma o otcjepljenju - oko toga nemam više nikakvih iluzija. Uostalom, i najpovršnijem citaocu novina je jasno da medunarodna zajednica podmuklo, ali istrajno štiti dejtonski legitimitet Karadžiceve tvorevine. Obožavam Don Kihota, ali nisam spreman da jurišam na Holbrukove vjetrenjace. Odlucio sam da, što se toga tice, više nikome ne pravim smetnje. Eto ih tamo.

Posve drugacije stoje stvari sa licemjernom tvrdnjom Dodika, Cavica, Ivanica i kompanjona da Republika Srpska nije fašisticka i genocidna tvorevina. Ostajem nepokolebljiv u stavu da ona to jeste, makar me optužili da sam smetnja pomirenju i slicnim tricama i kucinama. Strani novinari koji su se tokom rata uspjeli probiti do Banje Luke nazvali su je “prijestonicom etnickog cišcenja”. U izvanredno napisanoj knjizi “Ljubi bližnjega svoga”, americki novinar Piter Mas, koji je za vodece listove i magazine svoje zemlje izvještavao o ratu u Bosni i Hercegovini, opisuje taj grad kao “najmracnije mjesto u najmracnijem od svih svjetova”. Mas piše: “Biti 1992. godine Musliman ili Hrvat u Banjoj Luci, bilo je jednako strašno kao biti Jevrejin u Berlinu 1942. Ne šalim se. Ljudi koji su imali nesrecu da budu zatoceni u Banjoj Luci, molili su Boga da Amerika nad njima svojim borbenim avionima F-16 izvrši eutanaziju.”

A šta je sa Srebrenicom, Zvornikom i Prijedorom? Šta je sa konc-logorima i silovanim muslimankama? Šta je sa stotinama masovnih grobnica otkrivenih, nimalo slucajno, na samim rubovima Republike Srpske? Ti strašni zlocini su njeni temelji, a njene granice su, prema zamislima Karadžicevog štaba, imale biti simbolicno oznacene kostima nevinih žrtava. Može li iko poreci bilo koju od ovih cinjenica?! Nažalost, na tome se vec odavno radi, a u posao su, zajedno sa Srbima, ukljuceni i naši medunarodni pokrovitelji. Sve u znak tobožnjeg mira i pomirenja.

Spopada me mucnina od takvog mira i pomirenja, makar to ipak davalo Bosni nekakve šanse. Da parafraziram Kamija: Draga mi je Bosna, ali mi je istina draža.

OD SAVE DO MORA

(Sarajevo, 2. juli, 2006, Oslobođenje)

Građanska država je najveći garant prava i sloboda svakoga pojedinca, građanina, ali i naroda u njoj. To su redovne lekcije školske i na ovim prostorima. Takav način života Europa ima, manje-više, od francuske revolucije. Amerika također. Pa se postavlja logično pitanje valja li im to šta?

 Jašta nego valja. Da nije dobro, oni bi utekli do nas, a ne bi najbolji sinovi naši odmaglili glavom bez obzira diljem Njemačke, Švedske, Amerike... bježeći od golemih količina nacionalne ravnopravnosti, konstitutivnosti, čistih etnikuma, ratnih stečevina, genocida i zločina, lopovluka, kriminala, isključivosti...

 Izaberite one koji će interes građana poštovati više no sebe same. Eliminirajte odmah entitetsko glasanje. Pa se bacite na pravljenje novoga ustava, koji će pojedincu dati ista prava, na svakom komadiću zemlje, od Save do mora, u Grudama isto ko i u Visokom ili Prnjavoru. Manji bh. entitet, zvani rs, ne može opstati pod tim imenom i političkom filozofijom njenih osnivača. Bošnjaci moraju zaštiti one koji su u manjini i prestati plakati nad sudbinom žrtve. Braća Hrvati, kao konstitutivni, ne mogu tražiti ista prava a u isto vrijeme i prava manjina. Tako nam je, na neki način, obnovljena naša Magna karta. Preostaje jedino, i glavno, naravno, da sada sjednemo i sve to sami odradimo. Dejton je ovim konačno proglašen mrtvim. Dokument Vijeća Europe, uz rezolucije UN, američkog Kongressa i Senata, presude Haškog tribunala i odbijene ustavne promjene, konačno su dale šansu državi Bosni i Hercegovini.

 Njen će suverenitet biti jedan i izvoran. To će joj potvrditi Ustav. Za njegovo pravljenje pretpostavke su sve tu. Uz onu da birači i građani u oktobru dadnu šansu onima koji će i izgraditi preporođenu BiH!

Nastavljači “politike osnivača” u manjem entitetu listom su graknuli protiv. Oduzimaju im se stečevine. Nafatane golom silom. No, međunarodna zajednica ipak znade, i tako se ponaša, da je internacionalno pravo jače i važnije od svakoga “stanja na terenu”. Jer BiH je bila, našta ima tapiju još od Kulina bana, jeste, a tapiju joj osporavaju, i bit će, što će još jednom potvrditi njen legitimni i legalni Ustav (mada je na snazi, rečenom rezolucijom, sada isti onaj koji je RBiH donijela) skrojen po mjeri svakoga njenog građanina. Dakle, svi oni koji su mislili dijeliti Bosnu, a u ime svojih “nacionalnih” interesa, partija, grupa i kapitala, otići će neslavno u prošlost. Njihova uloga u političkom životu ovih prostora neće zaslužiti ni retka u udžbenicima povijesti...

To je, nedavno, u Sarajevu potvrdio i Boris Tadić, predsjednik Srbije. Ne misli mijenjati granice, priznaje ono što je svijet potpisao.

BiH kao neovisnu, jedinstvenu državu. Što li tek sada? Razlog je prozaičan. Vidio Tadić da i ono malo Srbije (i pitanje Kosova) spasava samo pravo. Kad je već rečeno, a jeste, zbogom oružje. To što Tadić nije stvarni gazda susjedne zemlje, njegov je problem. A to što pak mnogi Hrvati i Srbi vide BiH kao privremenu tvorevinu i nadaju su pripajanju susjedima, problem je Europe, misli Milan Kučan, jedan trezven političar. Ako nije mirna Bosna, nemiran je Balkan obavezno, a bogme i Europa. Sjećanje na Prvi svjetski rat valjda je još prisutno. Zato treba napraviti BiH kao državu regija. Fala Kučanu, ali ja imam Hrvatsku narodnu zajednicu npr. Njeno saopćenje povodom Rezolucije Parlamenta VE može slobodno biti okvirni program za daljni napredak ove zemlje...

 Jedan Dodikov trabant mi to pak tumači ovako: pa i srpski kralj Tvrtko je bio kraljem svih Srba, od Save do mora... A kako nas, bre, ima puno na Balkanu, to ćemo imati jaku Srbiju, s krilima: rs i C. Gorom...

 Držim ipak vjerodostojnom onu krležijansku da se od opanka i čohe može čovjek probiti do gospodskog života više zlatom nego kuburom!

ZELENO-CRNO-CRVENA KALICIJA NA DJELU

(Sarajevo, 24. juni, 2006, Dnevni AVAZ)

Danas je tobožnja socijaldemokratija Milorada Dodika radikalnija u nacionalizmu od samog SDS-a, kaže zastupnik u Državnom parlamentu prof. dr. Nijaz Duraković na početku intervjua za "Dnevni avaz". On govori o radu bh. političara, blokadama rada državnih institucija, zeleno-crvenoj koaliciji, podjelama u bh. strankama...

Mogućnost blokade

Slažete li se s ocjenom da su bošnjački političari izgubljeni na političkoj sceni BiH?

- Teško je to generalizirati i sve stavljati u isti koš. Ali, kada analiziramo čelnike pozicije i opozicije u sklopu bošnjačkog nacionalnog korpusa, stoji činjenica da su u priličnoj defanzivi. Ne postoji usaglašena i jasna vizija budućnosti BiH.

Kod ustavnih reformi ne mogu se usaglasiti šta treba mijenjati i kako to postići. O pitanju državnog uređenja i političkog sistema također ne postoji neki usaglašen program. Pogotovo nemamo nikakve vizije o ekonomskom razvoju, tako da bih se na kraju mogao složiti s takvom tvrdnjom.

Stoji li onda i tvrdnja o dominaciji političara iz RS?

- Srpskim političarima je mnogo lakše, jer oni listom pušu u istu tikvu. Njihov cilj je da po svaku cjenu održe pa i ojačaju RS, sve do otvorenih separatističkih tendencija. Te ambicije lako realiziraju kroz ovakva falš rješenja kakva su utvrđena Dejtonskim ustavom. Mogu blokirati rad Parlamenta BiH ili Vijeće ministara dovesti u krizu kad god požele... S te strane se iskazuje da su oni u ofanzivi i da dominiraju političkom scenom. S druge strane, nama je teško od nevolje, koja se zove Dejtonski sporazum, praviti vrlinu.

S obzirom na sve ove opstrukcije političara iz RS, je li neophodan ostanak međunarodne zajednice u istoj ili sličnoj ulozi kao do sada?

- Lično mislim da je prerano smanjivati ovlasti visokog predstavnika, jer oni nama još trebaju bez obzira na sve katastrofalne greške koje su pravili razni namjesnici od Bilta, Vestendorpa, Petriča, Ešdauna do Švarc-Šilinga. Posebno u ovoj situaciji kada su pojačane separatističke tendencije, blokirana reforma policije...

Predizborna prognoza

Kada govorimo o ovim blokadama, koji je najbolji način da se to onemogući?

- To su ustavne reforme, ali ne na ovaj način kako je to bilo predloženo. Treba otkloniti te kočnice, da Zastupnički dom ne odlučuje entitetskom većinom jer zaštitu nacionalnih interesa imamo u Domu naroda. Ali, oni su ostavili taj mehanizam i u Vijeću ministara, Predsjedništvu BiH, pa je to išlo gotovo do nivoa mjesne zajednice. Kada smo se tome usprotivili, osuto je drvlje i kamenje na nas da smo grobari budućnosti BiH i da hoćemo status quo, što je najordinarnija laž koja se čula u posljednjih deset godina.

Da li ove najnovije opstrukcije iz RS trebaju imati na umu i predstavnici međunarodne zajednice kada se ponovo pokrene priča o ustavnim promjenama?

- Naravno. Ali i naši političari. Najveći protivnik entitetskog glasanja do februara ove godine bio je Sulejman Tihić, ali sada priča neku drugu priču, kao da mi bolujemo od amnezije. Kako i njega i Lagumdžiju nije stid! Najnovije blokade u Parlamentu, Dodikova silna mešetarenja i otvoreno antiustavno djelovanje, koje se nekada zvalo i veleizdaja ili kontrarevolucija, pokazali su ko je bio u pravu.

Kakve su pozicije stranaka pred predstojeće izbore?

- Očito je da su sve stranke manje-više u krizi. HDZ se podijelio, SDA ima nešto bolju poziciju, ali sigurno da unutar nje postoje tihe frakcije, što se pokazalo i u najnovijem sukobu Terzić - Tihić. SDP se podijelio ne samo na SDU, već i na neke druge nezadovoljnike koji masovno prelaze u druge stranke.

Ni Stranka za BiH nije imuna od tih potresa. Jednom nedefiniranom ulogom Silajdžića u protekle četiri godine oni su dosta toga izgubili i pitanje je koliko će uspjeti vratiti rejting. SDU je još mlada stranka kojoj nedostaju kadar, medijska potpora i materijalna sredstva.

U BPS-u tiho rade i njihova uloga neće biti zanemariva. Tu je i BOSS, koji u određenim područjima ima visok rejting. Ne vjerujem da će neki veći zalogaj pripasti ovim manjim strankama, reformiranom LDS-u, Republikancima, GDS-u...

Šta je sa strankama iz RS?

- U Republici Srpskoj SDS ipak konsolidira svoje redove. Ali, očito je da će Dodik, igrajući na ekstremnu nacionalnu kartu, profitirati u RS i u njegov uspjeh ne sumnjam, jer to je oproban recept.
Na hrvatskoj političkoj pozornici pojavilo se pet-šest stranaka, od pravaša, NHI, HSS, HDZ 1990, tako da je tu zaista teško dati neku prognozu.

SDP-ova nezajažljiva borba za vlast

Šta mislite o mogućoj zeleno-crvenoj koaliciji između SDP-a i SDA?

- Ja sam ranije kazao da je na djelu zeleno-crno-crvena koalicija, jer oni koaliraju i sa SDS-om, a tu su i SNSD, te PDP. SDA i SDS koaliraju još od 1990. godine, ali simptomatično je otkud tu SDP. To je odstupanje od izvorne socijaldemokratske ideje i stranačkog programa koji isključuje svaku saradnju sa snagama koje su dovele ne samo do rata, već i poratne tragedije i golgote BiH. To je samo nezajažljiva borba za vlast. Ne vidim drugog razloga, jer tu nema nikakvih principijelnih, idejnih ili političkih sličnosti.

Prerano za ukidanje bonskih ovlasti

Govori se o ukidanju bonskih ovlasti...

- Ja sam za to da visoki predstavnik iskoristi bonske ovlasti, posebno oko nekih kapitalnih pitanja kao što su reforma policije i Javnog servisa, bitnih za euroatlantske integracije.
Sami već četiri godine ne možemo donijeti zakon o visokom obrazovanju. Zbog toga je prisustvo međunarodne zajednice u punom kapacitetu neophodno još koju godinu.

Razgovarao: Admir MALAGIĆ

¨BH DNEVNIK¨ -- IZVAN BODLJIKAVE ŽICE DEJTONSKOG AERODROMA 

(Sarajevo, 16. juni 2006.)

NERVOZNI POŠTARI

Aktuelno stanje proističe iz nelegalnosti Dejtonskog Opšteg okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovini, sa stanovišta Internacionalnog prava, Povelje UN, Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, ugovornog prava. To je kompleksan dokument koji je prekršivši Povelju UN uspostavio pravno neutemeljeno de facto stanje u kojem BiH godinama agonizira. Konzekvence agonije, ciljane žrtve opravdano doživljavaju kao nastavak genocida drugim sredstvima. Svi podatci o mizernom stanju velikog broja stanovnika BiH to dokazuju. Oko 3000 branitelja RBiH je izvršilo samoubistvo! Dramu definira pitanje da li težiti ka životu istine, prava, sigurnosti ... ili trpiti konzekvence neistine, nepravde, genocida. Simon Vizental, i sam žrtva genocida nazvanog Holocoust, je rekao da privikavanje žrtve genocida na mirenje s time da mu je genocid sudbina – također predstavlja genocid!            

Ugovor iz Dejtona se zove opšti i okvirni, te u svom okviru obuhvata mnoge posebne dijelove. Paola Gaeta iz Evropskog Univerzitetskog Instituta u Firenci, je napisala: ¨Dejtonski se ugovor sastoji od kompleta internacionalnih ugovora; poimence Opšteg okvirnog ugovora o miru u BiH, 12 aneksa, te Dogovora o pokretanju¨. Stoga ne treba u jednu riječ ¨Dejton¨ sabiti cio kompleksni, višedijelni ugovor! Ne treba uvijek gledati cjelinu, nego i pojedine dijelove kao manje samostalne cjeline. Može se zasebno proučavati, komentirati, revidirati, odbaciti ... svaki pojedini aneks. Javnost donekle poznaje notorne Anekse 6 (ljudska prava) i 7 (povratak izbjeglica). Ako su oni čak imali nešto ljudsko, naklonjeno izbjeglicama - odavno su prekršeni. Ali, u proteklih 18 mjeseci ti aneksi nisu bili u fokusu. Pažnja je konačno skrenuta na Aneks 4 (ustav). Dio evropskog establišmenta je sa zakašnjenjem od 14 godina pokazao malo humanosti prema žrtvi genocida, te je preko svoje Venecijanske komisije objavio ¨u kojem grmu leži zec¨. Problem BiH je ispravno locirao u njenom ilegalnom, nelegitimnom, nacističkom ... a kako Komisija EU naznačava, nefunkcionirajućem Dejtonskom Aneksu 4 (ustavu). Na najvišem nivou EU i SAD, Aneks 4 je stavljen na diskusiju; sa signalom da se on revidira. Odškrinuta su vrata povratka BiH kao evropske države priznate 1992. od cijelog Svijeta.    

Od 1996. godine postoje dva puta za BiH: da se Aneks 4 u potpunosti provede, ratificira, ¨cementira¨ – ili da se vrati (u Dejtonu suspendirana) država Bosna i Hercegovina, kao građanska, suverena, jedinstvena, cjelovita evropska država, Republika. Nažalost, prevagu su odnosile SDA i SDP u kolaboraciji sa Republikom Srpskom, ka ratifikaciji Aneksa 4 - ozakonjenju Republike Srpske. Patriotske grupice su bile nemoćne naspram napada bošnjačkih jataka velikodržavnih projekata usmjerenih protiv BiH. U tom je omjeru snaga ove godine ka ratifikaciji Aneksa 4 krenula moćna koalicija SDS-SDP-SDA-SNSD-PDP uz Čovićev tuđmanovski nastrojen HDZ. Na svu sreću, Patriotski blok predvođen Strankom za BiH, SDU BiH, BOSS, Republikancima BiH, uz poslanike Seada Avdića i Mehmeda Žilića, te novoformirani HDZ 1990, HSS, ... herojskim je podvigom spriječio da se u Dejtonskom parlamentu 26. aprila ozakoni ratni plijen velikosrpskog projekta, Republika Srpska. Patriotski je blok oživio vjeru u obranu države BiH od niza ucjena i konačne disolucije. 

Republika Srpska se ponadala da će ¨srpska država zapadno od Drine¨ po prvi puta (a toliko, samo jednom, je i potrebno i dovoljno, zanavijek) biti 26. aprila u Sarajevu glasanjem ozakonjena. Razočarenje nakon poraza, u svega je par tjedana preraslo od nervoze u histeriju. Frenetične su poruke poslane preko nervoznih poštara Milorada Dodika i Vojislava Koštunice, kulminirajući najavom referenduma o odcjepljenju Republike Srpske. Da je to samo blef, velika je zasluga Patriotskog bloka! Naime, takav bi referendum mogao sebi priskrbiti i neke šanse - da su 26. aprila u Sarajevu SDA i SDP ratificirali Republiku Srpsku. Ali sada, bez tog legaliteta, poziv na referendum je samo promašaj. Jedina cjelovita država koja je i danas članica Ujedinjenih Nacija, jeste Republika BiH. Ukoliko je Tihić (SDA) i Lagumdžija (SDP) ne ukinu!

SDA i SDP, zblanute samoeksponiranjem nervoznog poštara Milorada Dodika, nastoje sanirati štetu koju taj zahtjev čini koaliciji. To nije iznenađenje. Ali, iznenađuju nepotrebne, štetne izjave nekih političara iz ostalih stranaka u Dejtonskoj Federaciji BiH. Jedan je od njih - ne shvaćajući da internacionalni (spoljnji) suverenitet Republike BiH niti u Dejtonu nije osporen ili suspendiran – stavio neosporenu spoljnju nepovrjedivost države BiH (izjave Daglasa Meklhenija, Kristijana Švarc Šilinga) u isti koš sa legalnim i dozvoljenim zahtjevom da se obnovi i unutarnja nepovrjedivost, integritet i suverenitet države BiH. Suverenitet je u Internacionalnom pravu neosporan, nedjeljiv i neprenosiv. Aneks 4 je taj suverenitet osporio i suspendirao prevashodno unutar BiH i tako prekršio temeljne pravne postulate o nedjeljivosti i neprenosivosti suvereniteta jedne države članice UN. Dakle, na tapetu je samo Aneks 4 (ustav), pa je stoga pogrešno nasjedati na blefove Milorada Dodika tako što će se patriotski napori ka legalnoj i poželjnoj ponovnoj uspostavi unutarnjeg suvereniteta države BiH (putem odbacivanja Aneksa 4) – gušiti traženjem ¨da se zabrane napadi na Dejton¨. Takvim se zahtjevima čini usluga velikosrpskom projektu. Na te provokacije ne treba nasjedati. Dodik je bacio udicu na kojoj nema ništa. Na tu se udicu na Jablaničkom jezeru ne bi uhvatila niti jedna pastrmka. Povik ¨Ne napadajte Dejton!¨ je samodestruktivni nedostatak razumijevanja ove situacije, nanošenje štete državi BiH.    

Diskusija, osporavanje, revizija Aneksa 4 nije zabranjena; ona je na najvišem svjetskom nivou traje već drugu godinu i nije uzročno-posljedično povezana sa spoljnjim granicama BiH, a niti odbacivanje Aneksa 4 odn. povratak suspendiranog ustava RBiH (uz eventualno amendiranje) ima loše posljedice po mir na Jugu Evrope. Proces ponovne (nakon 1995) uspostave ispravnog i legalnog unutrašnjeg ustroja države BiH ne treba suzbijati – nego treba jačati. Blefovi Milorada Dodika, Vojislava Koštunice, Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžije ne smiju spriječiti povratak rješavanja problema BiH u domen primjene Internacionalnog prava, Povelje UN, Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. I dalje je u fokusu Aneks 4 i povratak jednog i jedinog i danas legalnog Ustava RBiH, kojega je cijeli svijet priznao 1992. godine -- a do danas Sulejman Tihić (SDA) i Zlatko Lagumdžija (SDP) ipak (još) nisu uspjeli ukinuti.

Nakon što je od strane OHR-a, Američke ambasade i ostalih, ukoren poziv na referendum Republike Srpske kao napad na spoljnji suverenitet države BiH, sada RS demonstrira svoju komandu nad unutarnjim suverenitetom Dejtonske BiH, odlaskom sa zasjedanja Dejtonskog parlamenta. Tako još jednom dokazuje da je Aneks 4 problem nefunkcionalnosti i apsurdnosti faktičke Unije BiH stvorene u Dejtonu u kojoj RS ima veto nad BiH, a BiH nema veto nad RS. Ovih dana Republika Srpska želi metodom sabotiranja kakvog-takvog funkcioniranja Unije BiH dobiti ¨od ničega nešto¨, tj. ucjenom iznuditi svoje priznanje koje 26. aprila, zaslugom Patriotskog bloka, nije dobila u parlamentu. Na tu ucjenu nikako ne treba pristati! Faktičko stanje je takvo kakvo jest; ucjene i sabotaže iz RS ionako traju već 10 godina, te se sa njima ustvari nosi ovdje prisutna internacionalna zajednica. A pravno stanje je takvo da je Aneks 4 i dalje nelegalan, nelegitiman, nacistički... te da je u toku ili njegovo odbacivanje ili kompletna, korjenita revizija koja bi ukinula entitete i vratila unutarnji suverenitet, integritet i građanski profil države Bosne i Hercegovine. Na faktičko je stanje poželjno reagirati hladno, pametno ... i raditi ka popravku pravnog stanja na internacionalnom nivou. Nervoznim poštarima iz torbe ispadaju pisma i računi za telefon.

BLATO NA PRIJESTOLJU

(Oslobođenje, 29. maj, 2006)

 Kada nisu mogli dobiti pečat u parlamentu, svi drugovi na čelu manjeg blentiteta su se dali u rušenje državnih institucija i sprečavanje njihovog rada, da bi dokazali tezu da je država BiH nemoguća. Tako je glasnogovornik Mile iz Laktaša, poznati ustavotvorac, kazao da je on samo za federalnu jedinicu BiH. U čijem sastavu i okviru? To je već naprijed rečeno. Može li on to i ostvariti? Ne može, jer aneks 4 Dejtonskog ugovora nikad nije prošao proceduru promjene Ustava, te kao takav nema pravnu snagu ni interanacionalnu verifikaciju. Samo bi usvajanje ustava u državnom parlamentu omogućilo Dodiku i kompaniji da raspišu referendum i otcijepe se. Poređenje s C. Gorom je besmisleno, jer je ona, kao i druge republike bivše države, Ustavom iz 1974. bila priznata kao država.

 Milorad je Dodik zapravo čovjek od inicijative. Svaki dan smišlja novi plan kako doći do usvajanja ustava u parlamentu. Najnoviji pokušaj preko partnera, Lagumdžije i Tihića, a pod auspicijom američkog ambasadora Meklhenija, od prije koji dan, da se amandmani ponovo pokušaju usvojiti, je propao. I to je trenutačno najvažnije od svega. Zato je drug Nikola Špirić s rajom napustio zastupničke klupe, što je svakako nelegalan i nelegitiman čin, koliko god on tvrdio da nije. Time hoće reći da zapravo izvorni suverenitet imaju blentiteti, a ne država. Shodno tome novi ustav koji mora biti usvojen, jer BiH ga nema, da stvari pojasnimo do kraja, u sebi će sadržavati ključnu odredbu da izvorni suverenitet pripada isključivo državi i da joj ga niko ne može darivati i poklanjati, pa ni entiteti. Kako će se pak ona urediti unutra, decentralizirati, to je stvar konsenzusa, dogovora (a ne pregovora) svih zainteresiranih u njoj, počev od pojedinca, individue, građanina, pa preko općina, regija, naroda i drugih organizacija.

Možda je najčudnije da su jedino ispravno, tačno i koncizno mišljenje o zahtjevu za otcjepljenje pola države dali drugovi iz Saveza udruženja boraca narodonooslobodilačkog antifašističkog rata, čije je saopćenje, gle jada, u svim novinama objavljeno negdje u dnu desete strane. Oni su prepoznali da su neke nevladine organizacije u rs “antidržavnog i nacionalističkog usmjerenja” za otcjepljenje te da takvi protuzakoniti postupci “unose nemir u javni i privatni život” i “podgrijavaju huškačku atmosferu bratoubilačkih sukoba...” Partizani znaju da rs “nema status međunarodnog pravnog subjekta, a ni suglasnost većine državljana BiH za raspisivanje bilo kakvog referenduma”. Svjesni su borci također da “BiH ne postoji samo od Dejtona” te niko “ne može krčmiti njene teritorije kao svoj posjed”!

U ovo ulazi naravno i priča o takozvanoj Komisji za Sarajevo, kojom srpski političari nastoje se primaći još jednom cilju: dokazati da nisu pomagali agresiju i genocid na ovu zemlju, zašta se Srbiji i C. Gori sprema presuda u Hagu. Ako to dokažu, misle da će proći teza o građanskom ratu. Dokazati ko je i zašta ubijen, gdje su nestali u ratu i agresiji, zašto je vođen rat u BiH, obaveza je svakog čovjeka, a kamoli državnih organa. Samo, takva komisija ili komisije moraju biti na državnoj razini da bi se izbjegla i pomisao na manipulaciju s bilo koje strane. A gledajući s moralne i etičke strane, drug je Nikola Špirić mogao privesti barem Karadžića, pa punih usta i povišena glasa ako treba, tražiti komisija koliko hoće. Kao što je i premijer Terzić trebao odmah ili odbiti ili pristati na zahtjev parlamenta, pa mirne duše dati ostavku. Ovako ostaje utisak da sijedi ljudi, koji bi trebali biti ozbiljni i odgovorni, ustvari sjede u (balkanskoj) krčmi i smišljaju šegamaheraju za raju.

 Tako se oni zapravo veru jedan preko drugoga i tako se povlače u blato. Jer često sjedi blato na prijestolju, a često i prijesto na blatu!

USTAVNE PROMJENE UZ UCJENU VLASTITOG NARODA

(Sarajevo, 24. maj, 2006)

     Koji je bio cilj putovanja Sulejmana Tihića u SAD?

Prilikom posjete Sjedinjenim Američkim Državama, predsjedavajući Predsjedništva BiH je dočekan uz najveće vojne počasti. Međutim, protivno saopćenju za javnost stranke SDA od 17. maja 2006, uzvišeni doček nije bio dokaz ličnog ugleda Sulejmana Tihića, jer ovaj političar to ničim nije zaslužio.
Zašto je Tihić tako dočekan i kako to da su ga primili najveći “jastrebovi” američkih konzervativaca u američkoj administraciji: Dik Čejni, ministar odbrane i Kondoliza Rajs, ministrica vanjskih poslova, te da je u Svjetsko banci Tihića dočekao Pol Volfovic, direktor ove institucije.


Ponovno nametanje amandmana

Obzirom na važnost koja je ukazana Tihiću, izgleda da je ponovno nametanje hitnog usvajanja ustavnih promjena u BiH, koje su po svemu sudeći skrojene u “nevladinoj intelektualnoj kuhinji” angloameričkih konzervativaca, od velikog strateškog značaja za administraciju Džordža Buša. To bi moglo biti povezano sa geostrateškim planovima na Jugoistoku Evrope, a kojima bi trebalo prethoditi odcjepljenje Republike Srpske. Zato postoji bojazan da se i iza scenarija nametanja promjena Ustava u BiH krije namjera trgovine teritorijama, te da je poslušni podanik Sulejman Tihić odabran od “jastrebova”, kao pogodna ličnost da “odradi Ustav”.
Ako se umjesto odbačenog modela “Tihićevih” ustavnih promjena, ne pokrenu demokratski procesi u BiH, kojima će se obezbijediti parlamentarna demokratija i regionalizacija BiH bez entitetske podjele, srpski narod, naučen da vjeruje u mitove, se ponovo može izmanipulisati da povede rat protiv “ustaša”, “Šiptara” i “Turaka” i da tako destabilizuje regiju. I nedavna povjest nas upozorava da bi srpska pseudomitologija i mitomanijski nacionalizam, ako se stave u funkciju realne politike, mogli ponovo proizvesti ratno žarište i tako postati evropski problem.

Sramni embargo

Prikupljene su informacije koje ukazuju na to su pomenuti centri iz
Njujorka, Čikaga i Londona, u vrijeme kada su republikanci predsjednika Džordža Buša starijeg bili na vlasti izlobirali sramni embargo na uvoz oružja 1992. godine Republici Bosni i Hercegovini, na koju je izvršena agresija, koji je nametnula tadašnja američka administracija.


Podrška agresiji

“American Enterprice Institute” – AEI iz Vašingtona je 1992. po nalogu američkog Kongresa, objavio studiju o razlozima agresije srpske JNA na Sloveniju, Hrvatsku i BiH. Prema ovoj studiji koju je potpisao dr. Patrik Glynn, direktor AEI Instituta, srpsku agresiju je podržavao Henri Kisindžer (eminentni sljedbenik Leo Štrausove “čikaške političke ideologije”) i njegov tim koji je bio na platnom spisku “Kissinger Asociation” iz Njujorka: Lorens Iglberger i Brant Scowcroft, a kasnije i Britanci lord Karington, lord Oven itd.
Nema sumnje da iza sadašnje američke administracije, stoje isti sljedbenici Leo Štrausove političke ideologije, među kojima je pored Henri Kisindžera i aktuelni direktor Svjetske banke Pol Volfovic. To je na tragu informacije o mogućem zaustavljanju planirane financijske podrške BiH od Svjetske banke i MMF, do usvajanja predloženih ustavnih promjena. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, u vlastitoj stranci SDA “provodi osvetničku i revanšističku politiku prema ljudima koji drugačije misle”, izjavio je u “Avazu” od 14.11.2005, njegov stranački kolega Izet Hadžić.
Optužbe u javnim medijima da je Tihić dogovorio da Svjetska banka i MMF nametnu finansijske sankcije BiH, ako se hitno ne usvoje predloženi amandmani na Ustav BiH su realne i utemeljene, i zato Tihić treba odgovarati jer je ovim aktom ucjenio i izdao vlasti narod. A, američki ambasador je za, danas, utorak, ponovo sazvao političke stranke na “dogovor” oko ustavnih promjena.
 

NADBISKUP VRHBOSANSKI ZA KTA O IZJAVI REISA CERIĆA

(Dnevni avaz, 12. maj, 2006)

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić jučer je, na zahtjev Katoličke tiskovne agencije, komentirao izjavu reisu-luleme Mustafe ef. Cerića datu prekjučer na konferenciji za novinare u Karađozbegovoj medresi u Mostaru.

Mogu to argumentirati

Ef. Cerić je, između ostalog, kazao kako kardinal Puljić govori "o strahu, prijetnjama katolicima od muslimana u Sarajevu i čak ne pravi distinkciju i ne spominje ni navodne radikalne muslimane, već samo muslimane", te dodao kako su "kardinalove tvrdnje nemoralne, neprihvatljive, neistinite i zato protestiramo i odbijamo te optužbe".
- Ne razumijem ovakav stil govora u javnosti. Na predavanju održanom tijekom mog pohoda Americi bili su gospodin Finci i ambasadorica Turković, a postoji i snimka toga predavanja koju mogu dobiti svi koji to žele. U tom predavanju nema nijedne riječi u ovom duhu.
Ono što sam govorio o nejednakopravnosti u zakonskim rješenjima, to mogu argumentirati. Nigdje ni na koji način nisam govorio na negativan način o muslimanima, ali jesam govorio o nekim novim strujama koje nisu u duhu naših muslimana u Bosni i Hercegovini i koje nisu u duhu kulture u ovoj zemlji.
Također sam govorio o statistici, odnosno o tome da se gotovo prepolovio broj katolika u Bosni i Hercegovini i to je istina. Pa valjda smijem govoriti o stvarnosti koju živimo. Žao mi je da je došlo do takve reakcije ili zbog neprovjerenih informacija ili zbog nekih smišljenih akcija kojima se žele usmjeriti stvari drugim tokovima".

Put saradnje

Osvrćući se na riječi reisa Cerića da će preispitati svoj odnos prema Katoličkoj crkvi, kardinal Puljić je odgovorio:
- Bez obzira na to kako tko reagirao, nama valja trijezne glave pristupiti stvarnosti i nama valja zajedno ovdje živjeti. Zato je pametnije da sami nađemo put suradnje, a ne da nas netko drugi tome uči. Ne živimo mi od jučer na ovim prostorima kao različiti.

Kako je izvijestila HINA

Prema saznanjima Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije BiH, nijedna agencija nije prenijela niti objavila vijest da je kardinal Puljić tokom nedavne posjete SAD govorio o strahu katolika od muslimana u Sarajevu.
Agencije u BiH uglavnom su preuzele i prenijele vijest agencije HINA u kojoj stoji:
- Puljić je, govoreći u USIP-u, upozorio na opasnost pokušaja nametanja radikalnog islama muslimanima u BiH koji dolazi iz drugih islamskih zemalja. On je rekao kako su radikalne verzije islama poput vehabizma protivne tradicionalnoj kulturi bosanskohercegovačkih muslimana i da donose probleme jer su "huškačke" i isključive prema drugim vjerama. "Bilo bi vrlo opasno da se nastavi taj proces radikalizacije u BiH", rekao je kardinal Puljić.

Komentar Republikabih.net

Građani Republike BiH, bar oni koji su trezveni i misle svojom glavom nisu potpuno zadovoljni dosadašnjim političkim angažmanom Kardinala Vinka Puljića. Iako je Kardinal još tokom agresije na RBIH bio opozocija i Tuđmanu i Bobanu i iako se ispravno postavio u vezi posljednjeg mirnodopskog napada na BiH od strane velikosrpskog bloka stranaka SDS, SDA; SDP, PDP,  tokom navodnih "ustavnih promjena", ipak moglo bi mu se zamjeriti da nije dovoljno učinio da sprijeći Tuđmana u agresiji na RBiH i da do sada ništa ne čini da eliminiše politiku aparthejda koju provode sljedbenici Tuđmanove ideologije u kantonima sa hrvatskom većinom. Da je BiH demokratska i pravna država, posao Kardinala bi trebao biti duhovni život katolika BiH, a ne položaj Hrvata u njoj. Međutim jedno mu se mora priznati. Kardinal nije lažov i dosljedan je u svojim stavovima, svidjeli se oni kome ili ne. Ako Kardinal kaže da nigdje nije napadao muslimane općenito i da nije  uopšte spominjao "bijele muslimane", to mu se može vjerovati.

Sa druge strane, ako Kardinal nije lažov, a do sada smo se uvjerili da nije, ostaje da je Mustafa Cerić, nelegitimni reis Rjaseta islamske zajednice BiH, ništa drugo nego lažov.  Doveden na čelo IVZ BiH pučem, a potom dva puta samoizabran uz pomoć armije UDBA-ša infiltriranih u IVZ BiH, Cerić je osoba kome se u ovom slučaju ni malo ne može vjerovati. Ako je bilo i malo sumnje za koga Cerić radi, onda se njegovo svrstavanje uz SDS, drugim rječima uz politiku Radovana Karadžića, tokom nedavnog pokušaja velikosrpskog bloka stranaka da legalizuju genocidnu tvorevinu tzv. RS u Parlamentu BiH, onda je ta sumnja zauvjek nestala. On je bio i ostao dio politike Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića, koji su radili na podjeli Republike BiH, odnosno njenom ukidanju.  Ceriću za ovih 11 godina nije smetala paradržava kreirana na genocidu, progonima, zločinima, niti sudbina pobijenih i prognanih Bošnjaka sa tog područja Republike BiH. Nije mu smetala sve do sada ni politika aparthejda koga provode preostali Tuđmanovi  tajkuni u kantonima sa hrvatskom većinom. Njemu sada smeta Kardinal Puljić jer se Biskupska konferencija izjasnila protiv balijsko-četničke urote protiv BiH, predvođene Tihićem, Lagumdžijom, Dodikom, Ivanićem, Čavićem i Čovičem.  Cerić se u ovom momentu predano stavio u službu svojih mentora, nastojeći da na veoma podmukao način napadne i po mogućnosti eliminiše sve prepreke na putu stvaranja velike Srbije na prostoru Republike BiH. Prije ovog napada, Sulejman Tihić je imao neuspjeli pokušaj da dobije audijenciju kod Pape, gdje je namjeravao lobirati za realizaciju velkosrpskog projekta. Kako saznajemo, uspio je samo doći da njega da mu ponizno poljubi ruku i saopšti nekoliko "deseteraca" u vidu monologa. Da je ponio gusle sa sobom možda bi ga Papa i primjetio. 

USE I U SVOJE KLJUSE

        (Sarajevo, 27. mart, 2006. Preneseno iz Oslobođenja)    

Na stranu nemoguća činjenica da se pregovara jer pregovarati mogu dvije suprotstavljene strane, a ne kako su horski vikali da su jedinstveni u stavu oko ustavnih promjena, ali obaška to. Drugo, Bosanci, mada su partijci sebe nazivali narodima ovdašnjim, o svojoj sudbini valjda mogu samo razgovarati ili se dogovarati. O zemlji i državi se ne pregovara. Pogotovu sam sa sobom! Mada u krajnjem, iako je terminološki pogrešno, oni su doista pregovarali. O tome ostaje li BiH jedinstvena ili podijeljena država.

 Helem, htio sam nešto drugo. Dakle, mislio da je najgore Tihiću, Lagumdžiji, Dodiku, Čaviću i Čoviću, ali nije. Mnogo je veća vatra narodnim poslanicima, zastupnicima, delegatima ili kako već zovu one koje su postavili u državni Parlament. Na nos će im skočiti goleme pare koje uzimaju za ništa i ostalo sjedeći s vremena na vrijeme u finome zdanju usred Sarajeva. Ako izuzmem nekolicinu. Valja njima od sad pa ubuduće biti budan i dan i noć. Po stotinu puta čitati ono što im tumače šefovi stranaka, a što su potpisali pod egidom ustavne promjene. Pa ni na ručak, ni kod kuće ni u kakav restorančić otići ne mogu. Na izlet također. Subota i nedjelja ne postoje. Djeca se moraju zabavljati sama. Žene trošiti nenormalno jer neuzvraćena ljubav se more samo parama platiti. Ostavljenim po butigama, salonima i masaža-centrima.

 Sve jer glave porodice i države moraju donijeti povijesnu odluku. Uvesti BiH u Europu kao jedinstvenu državu, kako im tumače partijski šefovi, ili opečatiti podjelu za sva vremena, kako potvrđuje papir koji je Hejs smislio u jednom stanu u Sarajevu a nazvao ga ustavne promjene.

Kad se tomu dodaju prijetnje, ucjene i zavrtanje šije, onda cijenjeni i do jučer sa svih strana napadani narodni zastupnici, doista su pravi mučenici.

Zato se primjerice onemoćalom Tihiću na čelo stavio Bakir Izetbegović. Pade narodu objašnjavajući kako je Bosna cijela jedino iz (najmanje) dva dijela. Što mislim da je bilo krajnje vrijeme. Jerbo samo Bakir istinski znade kako je taj posao izgledao i devedeset pete, kad je babo potpisao Dejton.

Isto se i tad moralo. Mora se i sad misli Bakir. Pod dirigentskom palicom prijatelja. Amerikanaca. No ja iz njihovih usta nikad ne čuh: mora se. Oni su preporučili, vi odlučite. E sad što ovdašnji partijski ljubitelji fotelja i vlasti, bez izuzetka, na državu misle kao na ja-stvo, etablira ih kao smutljivce koji ni danas neće, ne smiju ili ne umiju sudbinu zemlje uzeti u rođene ruke.

A Bosni je, kaže učiteljica života, bilo najbolje kad je sama svoju sudbinu krojila. Kad je to bilo? Rijetko u milenijumskoj povijesti, ali – bilo je. Što su stranci uvijek tretirali kao herezu. Pa su dolazili zatući heretike, ponekad i ponegdje zvane i bogumili jer su im remetili njihov red stvari u kojem je rob rob, a gospodar od Boga poslan.

I s bližih, a ponekad i daljih strana, Bosna je i danas hereza. Pa što bi joj se, je l’, pustilo da bude svoja, jedna, demokratska, građanska, uspješna, kad to drugi mogu nametnuti. Po svome šnitu. O čemu će posvedočiti i Paravac i Dodik vičući iz sveg glasa da su za ustavne promjene jer one su garant da se sami dogovaraju, al’ da s pola Bosne nadoknade Srbiji gubitak Kosova. Dobro neko reče, čitaju li potpisnici ustavnih farbanja srbijansku štampu?

 Dok, dakle, zastupnici čupaju ono malo kose s glave u dilemi hamletovskoj, prihvatiti ishitrene potpise partijskih vođa ili misliti na zemlju i državu, nemaju kad sjetiti se filozofske sentence, a tako životne: za male ljude su nužne male vrline!